Hrvatska košarkaška reprezentacija ostvarila je sjajnu poziciju nakon grupne faze kvalifikacijskog turnira za Olimpijske igre, koji se održava u grčkom Pireju.
Zahvaljujući sjajnoj pobjedi nad Slovenijom, izabranici Josipa Sesara izborili su prvo mjesto koje ih u polufinalu vodi na lakšeg protivnika.
U usporedbi s Grčkom, koju čeka ogled protiv Slovenaca, to Dominikanska Republika svakako je.
Ovakve momčadi su nam u prošlosti često stvarale probleme
Ali, to nikako ne znači da naše košarkaše čeka lagan posao. Morat će se itekako potruditi da bi savladali Dominikance, koji su po stilu igre zapravo tip reprezentacije kakav nam kroz povijest često nije odgovarao i protiv kakvih smo znali imati velikih problema.
Zapravo, ne vrijedi to samo za našu reprezentaciju, Dominikanska Republika je ekipa koja može svakoga ugroziti ako im je dobar dan i ako uhvate pravu radnu temperaturu.
Idemo ih onda kroz nastavak teksta upoznati i vidjeti odakle prijete opasnosti i što očekivati od ove reprezentacije.
Kakve rezultate imaju u posljednjih pet godina?
Prije svega vrijedi navesti kako ovo nije ista reprezentacija kad nema Karla-Anthonyja Townsa, koji u Pirej ipak nije doputovao. S njim ili bez njega prakticiraju i drugačiji način igre te ostvaruju drugačije rezultate.
Ipak, vrijedi spomenuti kako su na Svjetskom prvenstvu 2023. godine osvojili prvo mjesto u skupini, savladavši Italiju, Angolu i Filipine. U drugom krugu ipak nisu mogli preko Portorika i Srbije te su na kraju zauzeli 14. mjesto.
Towns je bio peti strijelac prvenstva, a u Top 10 poretku kategorija našla su se dva igrača koji igraju u Pireju. Victor Liz bio je sedmi po broju ukradenih lopti, dok je Andres Feliz bio najbolji tricaš. Ubacio ih je 15 iz 23 pokušaja, za nevjerojatnih 65%.
Vrijedi spomenuti i da su na prvenstvo otputovali zahvaljujući pobjedi u gostima protiv Argentine, čime su nekadašnje svjetske prvake i u tom trenutku aktualne viceprvake ostavili bez nastupa na Mundobasketu.
Četiri godine ranije također su se našli među najboljih 16, u prvom krugu savladavši Njemačku i Jordan, dok su poraze doživjeli od Francuske, Litve i Australije.
Na AmericuCupu 2021. godine osvojili su osmo mjesto, a na Panameričkim igrača 2019. godine su bili četvrti.
Kakav stil igre preferiraju?
Dominikanci bez Townsa, ali i bez Ala Hortforda, su prije svega klasična srednjeamerička momčad, vrlo slična glavnom predstavniku njihove košarke, Portoriku.
Glavni igrači su im klasični hakleri. Tu se misli na igrače vrlo dobre tehnike, koji s loptom u rukama izgledaju vrlo atraktivno te koji su se sposobno s loptom jako dobro kretati.
Naravno, takvi igrači nerijetko imaju i odličan šut, što je karakteristika i kod ove reprezentacije. Njihovi niski igrači su prije svega šuteri, koji si mogu sami kreirati šut, doći do njega nakon picka, ali i izvuči na stranu te dobiti loptu na otvoreni šut. Isto tako, sposobno su utrčavati pod koš s ciljem polaganja ili ostavljanju lopte visokim igračima.
Taktički u napadu ipak nisu nešto posebno potkovani pa će rijetko koga iznenaditi nekom kompliciranijom uigranom akcijom. Zapravo, sve im se svodi na podosta fundamentalnu košarku. Najčešće ćemo vidjeti solo akcije, pokušaj igre dva na dva ili pick.
Poseban problem imaju ako u početku akcije ne uspiju napraviti nešto konkretno pa već s desetak sekundi na "shot clocku" upadaju u paniku koja uglavnom završava solo akcijom nekog od bekova.
U pravilu će ispucati više trica nego šuteva za dva, a ako ih krenu, onda bacaju svakoga u problem. Posebno ako krenu ulaziti "divlji" šutevi pa se dodatno okuraže. Oba susreta u Pireju ispucali su preko 30 trica, a usudio bih se reći da ih je pola bilo iz solo akcija.
Vrlo često igrat će u petorci s četiri niža igrača, posebno ako im se počnu otvarati dobre pozicije za šut.
U obrani posjeduju puno nedostataka koje se mora iskoristiti
U obrani su relativno dobri na perimetru, zbog brzine i pokretljivosti kakvu posjeduju i sposobni su krasti lopte ukoliko ofenzivna momčad nije dovoljno oprezna, odnosno igrači previše zadržavaju loptu u posjedu. Onda takve stvari na račun spomenute brzine kažnjavaju iz tranzicije.
Ipak, jako često upadaju u "missmatcheve", posebno pod košem, gdje zapravo nemaju prave igrače za parirati protivnicima s jakom visokom linijom, što aktualna Hrvatska svakako je.
Mario Hezonja bi također mogao imati dosta prostora, budući da slabije brane atletične igrače sposobne pravocrtno napasti koš. Giannis Antekopounmpo im je radio što je htio.
Loše odgovaraju na brz prijenos lopte, posebno ako ona tijekom njega ide i unutar reketa. Ukratko, ozbiljne uigrane momčadi bez Townsa nisu sposobni kvalitetno braniti i protiv takvih će primiti veliki broj poena.
Tko su im najopasniji igrači?
Igrač broj 1 u nedostatku glavne zvijezde je svakako Chris Duarte. Ovaj 27-godišnji šuter Sacramento Kingsa nema značajnu minutažu u klubu iz glavnog grada Kalifornije, ali zato u reprezentaciji pokazuje sav raskoš svog talenta.
Na ovom turniru pogodio je 13 šuteva iz 26 pokušaja, odnosno šest od 14 trica. Kad dobije loptu ima slobodu napraviti što želi i najčešće će on biti taj kome se prepušta napad kad ponestane vremena. Ne smijemo mu dopustiti da se razmaše. Grcima je zabio 26 i bit će glavna violina i protiv naše momčadi.
Gore je već spomenut Andres Feliz, najbolji tricaš Svjetskog prvenstva i drugi njihov igrač po minutaži na ovom prvenstvu.
Ovaj 26-godišnji playmaker Joventuda iza sebe ima sjajnu sezonu. U španjolskoj je ligi ubacivao u prosjeku 15 poena, uz 4.3 skoka i jednako toliko asistencija. No, uz tek 28.4 posto trice. U Eurocupu imao je ukupno čak nešto bolje brojke, a tamo ga je slušala i trica, 45.6%.
U Pireju se zasad još nije ozbiljnije uključio. U dvije utakmice ubacio je zajedno 17 poena, a trica mu je 3/10. Poželjno je da ga zadržimo takvim, jer ako se razigra bismo mogli imati i veći problem nego što je to Duarte.
Angel Nunez je iskusni 32-godišnji krilni centar Slaska, sposoban također kvalitetno šutirati, a petorku još zatvaraju Victor Liz i Luis Santos.
Victor Liz je 38-godišnja dominikanska legenda, a na ovom turniru odrađuje svoje rolu. Ovaj bek je u obje utakmice zabio po 12 poena i od njega se zna što očekivati.
Santos je 30-godišnji centar i najslabija karika ekipe, koju se mora koristiti. U urugvajskoj ligi on ima gotovo monstruozne brojke, no na ovakvom turniru ne donosi puno. Tu je jer jednostavno boljeg nemaju na raspolaganju.
Jean Montero ulazi s klupe, ali je zapravo u prosjeku na 28 minuta. Ovaj playmaker MoraBanca, 11. momčadi španjolske lige, imao je u prošloj sezoni brojke vrlo slične onima kod Feliza, a i ovdje igra jako dobro.
Ovaj 21-godišnjak je budućnost ove momčadi, a u ove dvije utakmice je na 14.5 poena, pet skokova i 4.5 asistencije. Momak kojeg čeka sjajna karijera srećom u prve dvije utakmice nije bio dobar s trice (1/9), no i on tu može itekako zapapriti.
Bitnu minutažu će još dobiti krilni centar Antonio Pena, koji igra u Venezueli, a mogao bi i centar Eloy Vargas, koji protiv Grčke nije igrao, unatoč tome što je odradio dobru rolu protiv Egipta.
Hrvatska je kvalitetnija i trebala bi pobijediti
Hrvatska je uvjerljivo jača od Dominikanske Republike na četiri od pet pozicija.
Tek na poziciju playmakera moramo priznati da Feliz i Montero ipak imaju više kvalitete od Filipovića i Kapuste, no Sesar je hrvatski dvojac jako dobro uklopio u svoju igru i oni sjajno odrađuju svoje uloge.
Najvažnije će biti zaustaviti njihov šut. Ako krenu pogađati u serijama, mogli bi nastaviti, posebno ako pogode neke teže šuteve ili one s istekom napada. To su stvari koje im dižu samopouzdanje.
U napadu bi Hrvatska trebala dobro odrađivati posao bude li dovoljno mirnoće, jer je kvaliteta svakako na našoj strani, posebno u reketu, zato što Dominikanci jednostavno nemaju pravo rješenje za Šarića i Zupca, a imat će protiv takve obrane nešto reći i Danko Branković.
Naravno, ljepota košarke je što je uvijek moguće da netko ima loš, a netko dobar dan, da se nekome otvori te da napravi iznenađenje.
Tako da je u ovoj utakmici itekako moguća uvjerljiva pobjeda Hrvatske s 20 ili više poena razlike, ali također i napet susret na jednu ili dvije lopte. Preduvjet za ovo drugo je dobar šut naših protivnika te previše nervoze i grešaka u našoj momčadi.
Dakle, repect je jasan. Zaustaviti im šut, minimizirati naše greške te koristiti sve prednosti koje imamo u napadačkom dijelu protiv njihove ipak nedovoljno konkretne obrane.
Sretno, dečki!
