Nekoliko dana nakon što je bez dlake na jeziku odlučio odgovoriti Vladi Divcu – koji je izjavio kako su ljudi iz NBA-a kontaktirali Stojka u vezi filma 'Nekoć braća' te da je on odbio - Stojko Vranković otišao je korak dalje.
Tri vijesti o kojima se priča
>> Stojko Vranković o filmu 'Nekoć braća': Ne znam od kuda Divcu da su me zvali
>> VIDEO Rađa: Prijateljstvo je urušilo nešto što je bilo van naše kontrole
>> Pet velikih propusta u filmu o Draženu i Divcu
Jedan od najboljih Draženovih prijatelja za GOL.hr ispričao je detalje iz jeseni 1991. godine kada se ratu Hrvatskoj već naveliko rasplamsao. Kao podsjetnik spomenimo kako je 16. rujna 1991. započeo artiljerijski napad na Draženov rodni Šibenik, a poznato je kako je 18. studenog 1991. od srpskih paravojnih formacija i vojske JNA osvojen i razrušeni Vukovar.
Uz to treba reći kako Dražen i Stojko, jedini od igrača s NBA iskustvom, nisu željeli igrati za Jugoslaviju na Eurobasketu 1991. Službeni razlog su bile privatne obaveze, no jasno je kako je pravi razlog bio – domoljublje i njihova uloga u borbi za priznanjem Hrvatske od strane međunarodne zajednice.
Sve je to vrlo važno napomenuti kako bi se moglo bolje shvatiti kako je točno i kada puklo prijateljstvo između dva hrvatska košarkaša Dražena Petrovića i Stojka Vrankovića s jedne strane te s druge Srbina Vlade Divca.
"U listopadu 1991. Divac i njegova supruga bili su moji gosti u u mojoj kući u Bostonu. Tada sam bio član Boston Celticsa i igrali smo presezonsku utakmicu protiv LA Lakersa. Te smo večeri razgovarali o svemu pa tako i o njegovu bacanju hrvatske zastave u Argentini 1990. Razgovor se odužio do četiri-pet ujutro", rekao je teškim glasom Vranković.
"Nakon te utakmice u Bostonu Lakersi su otputovali u Europu na tadašnji tradicionalni McDonald's turnir koji se igrao u Parizu gdje je Divac rekao neke stvari koje se meni i Draženu nisu dopale", dodao je Vranković.
GOL.hr već je pisao kako su Draženu u Stojku zasmetale neke izjave Divca na tom turniru u Parizu o neovisnosti Hrvatske i mogućnosti da umjesto Jugoslavije kroz kvalifikacije izbori plasman na Olimpijadu 1992.
"Tako je, sporne su bile Divčeve izjave - koje mi je dojavio Dražen jer su ih prenijele španjolske novine AS. Ukratko, Divac je rekao kako vjeruje da se velika reprezentacija Jugoslavije neće raspasti i da se čudi meni i Draženu što smo izjavili da ćemo igrati za reprezentaciju Hrvatske, zemlje koja ne postoji", prisjetio se Stojko.
"Istina. Divac mi je tada 1991. u mom stanu u Bostonu rekao kako bi u Argentini na isti način završila i srpska zastava da je netko njome mahao."
No, konačni prekid prijateljstva završio je na poprilično bizaran način. U sezoni su se Netsi i Lakersi sastali dva puta, prvi puta u prosincu 1991., a drugi puta u ožujku 1992. Na prvoj utakmici u predgrađu New Yorka Divca nije bilo, ali na drugoj odigranoj 4. ožujka 1992. (pobjeda Lakersa 101:92, Dražen 10 koševa, a Divac 8 koševa i 10 skokova, op.a) je bilo svega...
"Ovo do sada nisam govorio, ali ću reći. Dražen mi je ispričao da ga je Divac razočarao na utakmici u Los Angelesu jer je napravio gestu koja je značila definitivni kraj njihova odnosa. U jednom duelu s Divcem Dražen je pao na parket očekujući prekršaj, a Divac je potom prošao pored njega i nagazio ga nogom!", prisjetio se Vranković dodavši:
"Znate, Dražen je u odnosima s ljudima znao puno istrpjeti, ali kada bi jednom nekog prekrižio onda je to bio konačni kraj".
Zanimljivo je spomenuti kako su američki novinari uoči utakmice Lakersa i Netsa radili priču o dvojici igrača koji su bili bliski, no kako su se zbog 'građanskog rata' i neovisnosti o odcjepljenja Hrvatske od Jugoslavije – kako navode – njihovi odnosi zahladili. Saznali su tako američki novinari kako su Dražen i Divac hladno na centru popričali o novom 6-godišnjem ugovoru koji je Divac potpisao i to je bilo sve.
"Još uvijek smo prijatelji ali ne razgovaramo onako kako smo navikli. Razlog tome je rat", pristojno je objasnio znatiželjnim novinarima Dražen prije utakmice.
No, nakon utakmice – kao što je potvrdio i Stojko – više ništa nije bilo isto. Šteta što ovg detalja i nekih sitnica nema u filmu 'Nekoć braća' i zaista je tužno što Divac – kada je već tražio iskupljenje i oprost obitelji Petrović – nije ispričao ovu anegdotu o raskolu s Draženom.
