Odlaskom Butlera u Philadelphiju u zamjenu za Šarića i Covingtona Wolvesi su napokon dobili mir, ali i mogućnost da se posvete mladim igračima oko kojih je prvotno i zamišljena momčad. Samo što se, u međuvremenu, izgubilo dvije sezone i nekoliko talenata koji su do sada mogli napraviti iskorak. Da ne spominjemo kako su mogli imati jednog Markkanena, no nitko nije mogao znati kako će se to razviti. Tada je Butler stvarno izgledao kao dobitna kombinacija.

Tražili puno, dobili manje

Nije tajna kako je Thibodeau u zamjenu za nezadovoljnu zvijezdu htio igrače koji odmah mogu uskočiti u petorku. Zato nije prošla ni primamljiva ponuda Houstona, koji je nudio četiri picka prve runde, ali nije bio spreman na to uključiti i Erica Gordona. Isto tako nije prošla ni ponuda Miamija, koji je prije Sixersa bio najbliže realizaciji, no nije se htio rastati s Joshom Richardsonom, kao ni Clippersi s Harrisom.

Na kraju Minnesota nije prošla idealno, jer ni Covington i Šarić nisu kalibar igrača kao netko od gore navedenih. Možda najviše svrsi može poslužiti Covington, koji je upotrebljiv u oba smjera s dobrim karakteristikama za današnji NBA. Štoviše, mogao bi biti savršeno krilo za Thibsa, ali on ne nadomješćuje Butlera.

Covington je u karijeri na 36 posto šuta za tricu, nešto manje nego što ima Gordon, kojeg su Wolvesi također htjeli. S time da je ove sezone na najviših 39 posto i 41 posto za tricu koja nije iz kuta. Kad tome pridodamo da se radi o respektabilnom 3D igraču, onda Wolvesi u njemu definitivno imaju korisnog startera koji neće uzimati šuteve Townsu i Wigginsu.

Što očekivati od novih Wolvesa?

Upravo su Towns i Wiggins dvojac koji bi ponovno trebao dobiti krila, ali znamo koliko nisko lete kad nemaju Butlera. Bez njega prošle sezone gotovo sigurno ne bi vidjeli doigravanje, a prije njega im je maksimum bio 31 pobjeda u sezoni. U post-Love eri, naravno. Ni Wiggins ni Towns dosad još nisu uspjeli bolje i iz te perspektive Butler je svakako otišao u talentiraniju i izgrađeniju sredinu.

Što onda čeka Minnesotu? Pad u odnosu na prošlu sezonu je izgledan. Minnesota je lani s Butlerom u momčadi bila na 37-22, a bez njega na 10-13. Uhvatila je playoff s 47 pobjeda, dok je, primjerice, Denver ostao kratak s njih 46. A pitanje je mogu li s ovim rosterom uopće do 40. Nemojmo zaboraviti da je sezone već krenula negativno.

Wolvesi trenutno moraju prokljuviti kako ukomponirati nove igrače, ali i vidjeti ima li to sve skupa smisla. Mogli bi se vratiti unatrag do momenta kad je Wiggins dobio maksimalni petogodišnji ugovor i dodatno vezao salary cap pa ga sad treba trpjeti. Gledajući iz današnjeg kuta, to je bio promašaj. I to skup promašaj koji ako uskoro ne počne lučiti rezultate, može postati pravi teret.

Srećom po njih, ugovori Covingtona i Šarića (pogotovo njega) neće stvarati probleme, jer za iduću sezonu zajedno će imati malo veća primanja od polovice Wigginsovog ugovora. Prijateljski ugovori sigurno će olakšati poziciju novim pojačanjima, ali to ne znači da će oboje nužno imati minuta kao u Philadelphiji.

Promjene u petorci

Za početak bi se Wiggins mogao preseliti na dvicu kako bi otvorio prostor za Covingtona. Daleko od toga da se radi o tipičnom šuteru, ali Wiggins je ove sezone malo podigao te brojke. Prije toga nikad u karijeri nije zabijao više od 1,4 trice po utakmici, a trenutno je na 2,1 po susretu i za njega rekordnih 39,6 posto. Te brojke bi čak mogle i rasti, no tek trebamo vidjeti koliko i hoće li biti učinkovite, jer Wiggins je u karijeri proveo svega 16 posto vremena na dvici.

Druga varijanta je da se Covingtona u small-ballu stavi na ''četvorku'' nauštrb Šarića i Gibsona, čime bi se Wiggins ostavio na svojoj prirodnoj poziciji, jer najbolja napadačka trojka Wolvesa ove godine je Rose, Teague i Wiggins pa potom Rose, Wiggins i Towns ili Teague, Wiggins i Towns. Primjerice, najlošija varijanta po ofenzivnom rejtingu bila je Teague, Butler i Wiggins.

Međutim, ne smijemo zaboraviti obranu, a kad smo kod nje, u dvije najbolje obrambene trojke po defenzivnom rejtingu nalazi se Taj Gibson. U jednoj s Butlerom i Jonesom, a drugoj s Butlerom i Townsom. Želimo reći kako gubitkom Butlera teško da će se iz petorke automatski maknuti i Gibsona, jer time nestaju dva najbolja obrambena igrača sadašnjih Wolvesa. A znamo što Thibsu znači obrana.

Šarić je kompletniji, ali Gibson je u prednosti

Doduše, Šarić bi se trebao nastaviti dizati nakon lošeg otvaranja sezone i poteškoća sa šutom. Taman kad je počeo hvatiti zamah, Sixersi su ga odlučili razmijeniti. Nažalost, u lošiju i nestabilniju sredinu gdje nema zagarantirano mjesto startera. Međutim, Šarić je mlađi i kompletniji igrač od Gibsona. Problem nastaje kad se spomene obrana i Thibodeauov favorit.

U jednom i drugom prednost ima Gibson, a to su dvije bitne stvari kad je u pitanju petorka Minnesote. Obrana na ''četvorci'' je potrebna, s obzirom na to da Towns nije obrambeno što je i Embiid, uz kojega je Šariću bilo kudikamo lakše igrati. Ista stvar je i s Teaguom. Koliko god on bolje igrao bez Butlera u petorci i zajedno s Roseom na terenu, nije ni izbliza toliko dobar razigravač poput Simmonsa. Kao ni Rose. I tu dolazimo do previše igrača zavisnih o lopti.

Ono što je Šarića činilo boljim igračem u Phili je činjenica da se trebao samo pametno kretati bez lopte i prilike su dolazile. Bio je upotrebljiv spot-up šuter, koji je dobivao pravovremene lopte i imao dovoljno prostora. Također, imao je prostora za cutirati i koristiti svoju imaginaciju na postu. U svemu tome, kao i širenju reketa bolji je od Gibsona. No sustav igre u Minnesoti, ako ga tako možemo nazvati, jer nije da postoji neki posebni, ne ide u prilog Šariću.

Thibodeau i Minnesota nisu Brown i Sixersi

Uz sve to, ne smijemo smetnuti s uma da dvojica Šarićevih prethodnika pod Thibodeauovim vodstvom, Mirotić i Bjelica, koji su obojica pokrivali istu poziciju, nisu došli do izražaja sve dok nisu napustili njegov sistem. Također, Gibson je imao prednost ispred obojice. I to je nešto čega se bojimo kad je u pitanju Šarić, koji je kroz karijeru lošiji šuter od spomenutih, a nema toliko naprednu obranu kojom bi se izborio za dodatne minute.

To ne mora nužno značiti da će Šarić biti zacementiran na klupu i skupljati minute na kapaljku poput Bjelice. Dapače, moguće je i da uskoči u startera kako bi se vidjelo što i kako može. S njim i Covingtonom u petorci Sixersi su nadigrali protivnike s prosječno osam poena na 100 posjeda lopte. Međutim, obojica su bili primarne Simmonsove mete. Zajedno su dobivali 43 posto njegovih ukupnih asistencija i 50 posto njegovih asistencija za tri poena.

Takvog igrača u Minnesoti nema, što znači više divljih šuteva i kompliciranijih napada. Ako u tom slučaju istrči petorka Teague, Wiggins, Covington, Šarić i Towns, moglo bi na momente izgledati dobro, ali i poprilično zabrinjavajuće, jer moramo još jednom istaknuti da postoji razlika između Simmonsa i Embiida te Wigginsa i Townsa. Kako ona igračka, tako i karakterna. I još nešto, Wolvesi moraju živjeti s činjenicom da su izgubili LaVinea, Markkanena i Dunna na koncu za Šarića i Covingtona.