Kažu kako se 'pobjedi ne gleda u zube'. Vrlo brzo će se i zaboraviti ono što događalo tijekom prvog poluvremena s Britanijom na Eurobasketu, jer na koncu je Hrvatska upisala uvjerljivu pobjedu u kojoj su sudjelovali svi izabranici Damira Mulaomerovića. Barem po minutaži.
Tri vijesti o kojima se priča
Međutim, probat ću se ovdje osvrnuti na neke stvari koje su bile dobre i koje to nisu bile. Kao i na moguće opcije koje su se mogle isprobati kad je otklonjena rezultatska neizvjesnost.
Promjena u petorci
'Mula' je krenuo u petorci s Matkovićem umjesto Zupca i s tendencijom da se od samog početka proba razigrati Dario Šarić, koji je ostao na nuli protiv Grka sa šutom 0/6 iz igre. Prvi napad je odmah išao preko Šarića u postu protiv Clarka i nije dobro završio. Šišiju je trebalo nekoliko minuta da uhvati ritam i pokaže zašto se toliko pokušavao pronaći.
Hezonja: Nije me strah kazne, sudac mi dođe i ispričava se, strašno!
Nije bilo upitno da će Šarić doći do prvog koša i nije bilo sporno kako je za klasu bolji od Britanaca, ali ono najbolje od njega što smo vidjeli u toj utakmici su njegovo razigravanje i pregled igre na visokoj poziciji. Kasniji ''pindown'' koji je dobio od Bogdanovića pa brzo dodavanjem na tricu otvorio šut istom igraču može napraviti malo igrača, jer za to treba vidjeti igru unaprijed. Pogotovo kad je dodavanje bilo praktički s poda.
U prvoj četvrtini smo više vidjeli i Marija Hezonju u ulozi primarnog ball-handlera uz Smitha na terenu, stavljajući tako naturaliziranog Amerikanca više u ulogu igrača od lopte. Pokazao je kako zna utrčati u prostor kad je isprati pick and pop Šarića.
Efikasna tranzicija i problemi sa skokom
Treba istaknuti kako je Hrvatska kvalitetno koristila svoje prilike u tranziciji i jednostavnim rješenjima dolazila do lakih poena. Iako je na samom početku Hezonja jednom propustio proigrati Matkovića koji je već istrčao kontru.
U nekoliko navrata imali smo bezidejni napad u kojem previše igrača stoji i čeka što će napraviti onaj s loptom. To se događalo i protiv Grčke, samo što Britanija nije protivnik gdje će se to osjetiti.
Brine to što je Hrvatska drugu utakmicu zaredom imala ozbiljnih problema s kontrolom skoka (9 ofenzivnih skokova Britanije u prvom dijelu). Također, Britanci su pokazali kako se može izložiti Zupca. Napadi preko Olasenija, koji ima dobar šut s poludistance, jer za razliku od branjenja Giannisa, ovdje se ne može stajati predaleko. To će tek doći do izražaja s Italijom i sličnim protivnicima koji igraju five-out offense i na visokim pozicijama imaju igrače koji šire teren.
Mulaomerović progovorio o dobitku Hrvatske: "Trebala mu je ovakva utakmica"
Šarić je svakako pozitivna točka ove utakmice. Dobiti njega na više nivoa je ključno. Ostaje žal što nismo vidjeli postavu u kojoj je on na 'petici', jer druga dva hrvatska centra nemaju ni blizu sličan repertoar dodavanja i mogućnost igranja centralnog pick and rolla ili uručivanja bez da nužno moraju rolati prema košu. Time bi dobili i petorku s potencijalno pet igrača koji mogu šutirati te imali mogućnost promjene ritma utakmice. Posebno jer je pred kraj Matković izvrnuo zglob.
Nejasne rotacije
Umjesto Smitha je ovoga puta prva opcija bio Lovro Gnjidić, koji je imao dvije jako lijepe sekvence s jednom asistencijom i oduzetom loptom. No u nastavku je u petorci krenuo Mavra, koji se nameće kao prva bekovska alternativa s klupe i ostaje nejasno zašto rotacije ovdje nisu posložene da igrači znaju koja je njihova uloga. Ovo je više izgledalo kao da je unaprijed određeno tko mora odigrati koliko minuta i svi se trebaju malo razigrati.
Međutim, poprilično je jasno kako svi neće igrati kad zagusti i tada će biti ključno imati igrača koji zna što treba napraviti u određenim minutama. K tome, zamjenama na bekovima stožer dosad najmanje vjeruje. Pokazuju to zadnja četvrtina utakmice s Poljskom i cijelo drugo poluvrijeme s Grčkom. Ovo nisu pripreme za klupsku sezonu, već turnirski sistem.
Mulaomerović je u drugo poluvrijeme krenuo sa spomenutim Mavrom i Zupcem umjesto Hezonje i Matkovića. I Hrvatska je treću četvrtinu odradila tako da je dosegnula najveću razliku na utakmici, čemu je pridonio i manjak individualne kvalitete protivnika.
Ne želim secirati svaku sitnicu, ali prečesto se događa kako napad stagnira i da se u većini slučajeva rade blokovi za Bogdanovića ili Hezonju bez kontinuiranih kretnji ostalih igrača bez lopte. U redu je njih staviti u pozicije u kojima su najefikasniji, ali Babu onda treba češće stavljati u akcije gdje se radi blok za njega na strani bez lopte, a manje u post-up u kojem se troši pokušavajući ugurati protivničkog igrača.
Hezonja je, recimo, tu moćniji zbog svojih fizičkih predispozicija, ali treba imati nastavak akcije poput jednog momenta kada je Mavra utrčao i dobio loptu na polaganje, jer je obrana bila fokusirana na izolaciju. Tu je ključna riječ automatizam, više istih ponavljanja dovodi i do više rješenja.
Odmorili Simona, razigravali Hezonju
Zadnja četvrtina s Hezonjom i rezervama je to najbolje pokazala. Umjesto da se razigraju svi pomalo, više je izgledalo kao da svi igraju za Hezonju, što nije kritika njemu. Njega se malo zaboravilo na klupi u trećoj četvrtini i onda pokušalo vratiti u zadnjoj. Poznato? Samo da bi se ispunile minute i dovoljan broj lopti. Prkačin za deset minuta na terenu nije šutnuo ni jednu loptu na koš?! U redu, njega se vjerojatno neće puno koristiti, no ne znam kome onda to pomaže.
Simona se odmorilo i to je pozitivna stvar. Kreaciju za Zupca i Matkovića dobrim dijelom je preuzeo Mavra te još jednom potvrdio kako hrvatski centri, a prvenstveno Zubac, ne smiju ići previše u dribling s loptom niti što imaju tražiti s njom na laktu ili na više metara od koša.
Spominjem to kao i neke prethodne stvari, jer samo težeći savršenstvu reprezentacija može rasti. Smanjiti pogreške i loše odluke u mjeri u kojoj se mogu smanjiti. Hrvatska kontrolira dobar dio svojih izgubljenih lopti, kojih je ponovno bilo više od protivnika. Na takvim stvarima se gube velike utakmice, a sjećamo se samo koliko takvih se dogodilo.
