Opširan intervju napravio je madridski sportski dnevnik AS s proslavljenim bivšim hrvatskim košarkašem Žanom Tabakom, danas pomoćnim trenerom seviljskog Cajasola.
Tri vijesti o kojima se priča
"Košarkaška knjižnica" i ljubitelj španjolske povijesti, kako je u tekstu predstavljen Tabak, govorio je o počecima svoje uspješne karijere koja je rezultirala i NBA prstenom, do kojega i ne drži previše, o hrvatskoj reprezentaciji iz svoga vremena, Draženu Petroviću ("veliki košarkaš i domoljub"), Krešimiru Ćosiću ("imao je sve") i još mnogim temama.
Upitan sjeća li se kolika mu je bila prva plaća, Tabak je na početku razgovora istaknuo:
Ne nosim NBA prsten, ne nosim niti ručni sat. Nije to moj stil. Čuvam ga u banci u Splitu
„U doba socijalizma sportom se nije smjelo baviti profesionalno, pa plaća kao takova nije niti postojala. Umjesto toga na snazi su bile stipendije, a moje početne bile su one za hranu. Imao sam tada 15 ili 16 godina. Inače, godišnja mi je plaća iznosila 20.000 njemačkih maraka, a još se toliko moglo dobiti kroz bonuse za naslove. Tom svotom bili smo privilegirani u odnosu na puk u domovini“, kaže Tabak koji se potom sjetio uspješnih godina sa splitskom Jugoplastikom koja je dominirala Europom i slavnih suigrača poput Kukoča, Rađe, Sobina, Ivanovića i ostalih.
* Postoji li kakav statistički podatak o visini Dalmatinaca?
„Dalmacija uz Crnu Goru i Nizozemsku ima najviše sportaše u Europi. Ne radi se, dakle, o cijeloj Hrvatskoj, već samo njenom dijelu uz more odakle stiže većina hrvatskih sportaša. Statistika? Dobri smo u sportu, ne u statistikama“, nastavio je Tabak zamoljen da se sjeti uspjeha s Houston Rocketsima čiji je član bio u osvajanju NBA prstena u sezoni 1993/94.
„Odlazak u Houston Rocketse bila je pogreška. Prsten je lijepa stvar, ali nisam igrao. U NBA ligi je tada bilo malo Europljana, njih sedmorica ili osmorica, a ja sam bio u momčadi u kojoj je igrao najbolji centar (Hakeem Olajuwon, op.a.) svih vremena. Ne nosim taj prsten, ne nosim niti ručni sat. Nije to moj stil. Čuvam ga u banci u Splitu, kada ga djeca požele vidjeti onda im ga pokažem.
* Kako je bilo trenirati i igrati s Hakeemom Olajuwonom?
„Nedavno su me s Canala Plus upitali je li to za mene bila posebna godina. Rekao sam im da jest jer se tada rodila moja kćerka, jer sam radio s najboljim centrom svijeta i jer sam osvojio naslov prvaka u NBA ligi. Postoje i važnije stvari od toga, ne razmišljam previše o tom prstenu. Bolje su bile godine u Torontu. Postoji izreka prema kojoj se u početku karijere igra na snagu, a potom glavom. U jednom se trenutku te dvije stvari poklope istovremeno, a meni se to dogodilo u Raptorsima“, odgovorio je Tabak koji je mislima daleko od igračkih dana budući da mu je pogled usmjeren prema klupi.
„Politički ću odgovoriti na pitanje o razlici između mladih trenera i onima koji pripadaju staroj školi. Jasno je da je moju generaciju obilježio Božo Maljković, ali ja sam u Hrvatskoj živio 21 godinu, a potom sljedećih 20 putovao svijetom i upoznavao različite kulture. Današnji igrači trebali bi imati miks tih škola, sve ovisi o karakteru igrača. Ja i nisam bio osobito talentiran ili spektakularan, ali sam naporno radio svakoga dana, bio sam defanzivac. Bez obrane nema ničega, a ona ne varira od dana do dana. Braniči daju sigurnost“, rekao je 40-godišnji Tabak – donedavno pomoćni trener Real Madrida i danas pomoćni trener Cajasola iz Seville - dodavši:
„Želim preuzeti momčad, osjećam da sam zastao u trenutku. I nije mi važno hoće li to biti u španjolskom prvenstvu ili negdje drugdje. Također, mjesto prvog trenera ne tražim zato da bi mi porasla plaća već stoga što se za to pripremam i unapređujem već pet godina. Imam 'oružja' za poziciju prvoga trenera i nadam se da ću u bliskoj budućnosti to i postati“.
