Kako se bliži kraj regularnog dijela odlučili smo istaknuti momčadi koje su najviše iznenadile u odnosu na najave od prije početka sezone. I dok su aktualni prvaci, iako ranjivi, opravdali očekivanja, Boston Celticsi trenutno imaju vrlo razočaravajuću sezonu. Kao i Lakersi, koji možda nisu bili pretendenti na prvo mjesto, ali za doigravanje svakako jesu.
Tri vijesti o kojima se priča
Međutim, svjetla pozornice ukrale su neke druge ekipe, prvenstveno Milwaukee Bucksi i njihova revolucija te nemilosrdni Clippersi, koji su rezultatski uspjeli prirediti najveće iznenađenje jer ih gotovo nitko nije vidio među osam, a kamoli u top šest momčadi Zapada, i to bez najboljeg igrača kojeg su se riješili na sredini sezone.
Najveća iznenađenja sezone:
1. Los Angeles Clippersi
Nedavno sam pisao o fenomenalnom pothvatu Doca Riversa, koji je od otpisanog trenera uspio doći do najugodnijeg trenerskog iznenađenja. Samim time i njegova ekipa zaslužila je aplauz za sve što je dosad napravila. Nema sumnje da Rivers uživa u najtežem izazovu u svojoj trenerskoj karijeri i kao takav mogao bi biti opasan protivnik u playoffu.
Sezona koja je počela sa skromnim očekivanjima, po nekim stručnjacima čak i lošijim od skromnih, dogurala je do pomalo znanstvenofantastičnog raspleta uoči doigravanja. Jer Clippersi ne samo da su nadmašili očekivanja i izborili playoff s petorkom u kojoj su momci od pretežito 20-ak godina, nego su došli i do toga da se hladno izruguju Lakersima koje su još pritom i ''opljačkali'' za Ivicu Zupca.
Unatoč neiskustvu, Clippersi su sve oduševili svojim pristupom i kemijom između igrača. Na ruku im je išla i sreća s ozljedama, s obzirom na to da su osim Mbah a Moutea imali samo 13 propuštenih utakmica Gallinarija (najmanje od sezone 2012./2013. prije teške ozljede), nekoliko Loua Williamsa i par igrača koji su dobili odmor. No ono što upada u oči je najbolji omjer u ligi od 9. veljače (17-5), nakon što su se riješili dotad najboljeg igrača Tobiasa Harrisa.
Rivers je od ove ekipe uspio napraviti pobjednike. Iako ne dominiraju u ni jednoj od statističkih kategorija, jaki su kao momčad. Osim što imaju najefikasniju klupu u ligi predvođenu sjajnim dvojcem Williams-Harrell, postali su tek četvrta momčad u povijesti koja je dobila više od 45 utakmica bez da na rosteru ima trenutnog ili bivšeg All-Star igrača.
2. Milwaukee Bucksi
Jedno od glavnih pitanja za Buckse uoči sezone bilo je mogu li postati više od playoff momčadi (nisu dobili prvu rundu od 2001.) i može li Giannis narasti do tog nivoa da bude ozbiljan kandidat za MVP-a. I dobar dio toga je ostvaren u kraćem vremenu nego što je itko očekivao. Ponajviše zbog toga što se mislilo kako će trebati vremena da Bucksi pohvataju nove sheme Mikea Budenholzera. Ali, oni su furiozno otvorili sezonu i brzo dali do znanja da misle ozbiljno.
Koliko ozbiljno vidjet ćemo točno u doigravanju, ali gledajući regularni dio teško im se za išta može prigovoriti. Naravno, uvijek ima stvari za popraviti, ali revolucija trica, igra s peticom koja šutira više trica nego dvica i najboljom obranom obruča došli su do najboljeg omjera u cijelom NBA-u, a Giannis Antetokounmpo do ozbiljne kandidature za MVP-a sezone. Isto tako su strukturalno među najopasnijim oponentima Warriorsa.
Bucksi su u samo godinu dana promijenili kompletan stil igre. Od ekipe koja je šutirala manje od 30 trica po utakmici i bila 25. u ligi po broju pokušaja do momčadi koja danas šutira više od 40 trica po utakmici i nalazi se u top 3. Međutim, oni su i momčad koja svjesno dopušta najveći broj trica protivniku (36 po utakmici), ali zato ima najbolji defenzivni rejting, ponajmanje dopuštenih poena nakon izgubljenih lopti te najbolju tranzicijsku obranu i ponajbolje štićenje reketa.
Westbrook opet piše povijest: Prvi nakon 51 godinu i Wilta Chamberlaina
Ono u čemu je Budenholzer bio uspješniji od svojih prethodnika kad je u pitanju vođenje superstara poput Giannisa je do maksimuma iskorišten njegov potencijal na otvorenom terenu i dominacija u reketu. A to je postigao okruživši ga šuterima koji su svi dobili zeleno svjetlo za tri poena. Prošle sezone ni jedan igrač Bucksa nije šutirao više od pet trica po utakmici. Ove sezone imaju ih trojicu (Middleton, Lopez i Mirotić) na prosjeku od šest ili više. Plus, Eric Bledsoe je možda najbolji defender na bekovskim pozicijama ove godine.
3. Denver Nuggetsi
Iako su u zadnje vrijeme malo pali, nakon All-Stara omjer 12-8 i tek 25. ofenzivni rejting te četiri poraza u zadnjih šest utakmica, Nuggetsi su ove sezone konačno iskočili, a ponajveći napredak imaju u fazi obrane. Nakon što su prošle sezone imali 23. defenzivni rejting, ove su na pristojnom desetom. Također, cijelu sezonu bore se s Warriorsima za prvo mjesto i jedna su od top četiri najbolje ekipe u ligi, a nisu bili u doigravanju od 2013.
Njihova sezone je tim više odlična jer su dobar dio nje imali velikih problema s ozljedama i izostancima. I tu je u prvi plan iskočilo nekoliko igrača poput Montea Morrisa i Malika Beasleyja za koje se nije ni znalo da već sad mogu pokrivati ozbiljne minute. Na kraju je ispalo da Malone, koji je zaslužio kandidaturu za trenera godine, ima previše kvalitetnih igrača na rosteru.
Denver je ove sezone posebno dobar u realiziranim asistencijama, odmah iza Warriorsa, što je velika zasluga napadačke igre koja netipično počinje od centra koji je najbolji asistent momčadi. Jokić je i ove godine glavni katalizator Nuggetsa, a najveća odlika mu je što je poprilično nesebičan i željan razigravanja pa mnoge oko sebe čini boljima.
Jokić puno doprinosi i postavljanjem za napadački skok. Nakon cutiranja i napadanja obruča, sjajno se pozicionira te je najveći razlog zašto Denver ima najbolji postotak ofenzivnih skokova u ligi. Metodičnoj napadačkoj igri pridodana je obrana i kao rezultat svega Nuggetsi su dobili dobro uštiman stroj, ali ne i nepobjediv. Unatoč svemu, doigravanje će dati odgovore na to koliko je trenutno spremna ova generacija.
Vrijedni spomena
Brooklyn Netsi - Kako ne staviti među iznenađenja momčad kojoj su se donedavno ismijavali zbog Aingove pljačke i činjenice da već nekoliko sezona nema svoj pick na draftu. Najviše šansi što su im davali bila je rubna borba za doigravanje, a oni će unatoč nekoliko ozbiljnih ozljeda vjerojatno biti među osam. Sean Marks odradio je jednu od najboljih GM-ovskih uloga zadnjih godina. Pomaknuo je slomljenu franšizu s mrtve točke kapitaliziranjem gotovo svakog igrača kojeg je doveo.
Netsi su ove godine posebno dobri u clutch utakmicama. Ove sezone odigrali su 20 utakmica koje su odlučene s tri ili manje poena, najviše u ligi, a pobijedili su u za klub rekordnih 12 takvih dvoboja. Odigrali su i najviše produžetaka u ligi, u čak osam utakmica igrala se prekovremena košarka. A kao nagradu za sve to Kenny Atkinson i njegovo trenersko osoblje dobit će produljenje ugovora.
Sacramento Kingsi – Da su izborili doigravanje, Kingsi bi definitivno bili u top tri. Ovako su ostali za korak kratki, ali svakako su među ugodnim iznenađenjima i iza sebe imaju najpozitivniju sezonu unatrag 13 godina. Najveći zaokret napravljen je u ubrzanju igre i prilagodbi rosteru. Naime, Kingsi danas igraju s ponajboljim paceom i najefikasnijom kontrom u ligi.
Dobar dio sezone proveli su u borbi za doigravanje, što je malo tko očekivao. Štoviše, ne tako davno smatralo ih se najgorom franšizom u NBA-u. Momčadi koja ne zna kamo ide i koja se još dugo neće izvaditi iz blata. No Joerger je vrlo dobro iskoristio prednosti svojih glavnih vedeta i oko munjevitog Foxa izgradio respektabilnu družinu.
Atlanta Hawksi – Još jedna ekipa od koje se očekivalo da će boraviti negdje pri dnu, pa čak i imati najmanji broj pobjeda na Istoku. Atlanta je danas treća po broju šutnutih trica po utakmici, aktivna na ofenzivnom skoku (četvrta u ligi) i s najboljim paceom od svih 30 momčadi. A to su vrlo dobri temelji za moderni NBA. I jedna od rijetkih lottery momčadi koja ima identitet.
Kad se na sve to nadoveže uspon Traea Younga (prvi iza Dončića) i mlade jezgre, onda svakako ima razloga za optimizam. Jedna su od najmlađih momčadi u ligi, a njezini mladi igrači već imaju istaknute uloge i napredak u odnosu na prošlu sezonu ili početak ove. U svojoj prvoj godini Lloyd Pierce fokusirao se na male korake i zasad radi vrlo uspješnu rekonstrukciju.
