Bogdan Tanjević najstariji je izbornik na Eurobasketu, ali i među aktivnim trenerima u Europi uopće. U jednom trenutku svoje karijere bio je čak trener i današnjem hrvatskom izborniku Aleksandru Petroviću. Čak ni Aco nije bio siguran u to, ali zato Tanjević ne zaboravlja.

''On je ostario pa zato zaboravlja, ja koji sam mlad ne zaboravljam ništa'', u šali će 70-godišnji trener, koji izrazito poštuje ono što je Petrović napravio prošlo ljeto s reprezentacijom.

"Aco je lani napravio čudo"

''Ono što je Aco lani napravio je čudo. Pazite, on je prošao s jednom slabijom Hrvatskom. Sve su generacije, čini mi se, bile bolje od one prošlogodišnje. I ponovno je na Olimpijskim igrama napravio super rezultat. Još kad bi bilo pravde pa da vam ovdje igraju svi igrači, ali i lani su vas svi otpisali.''

O tome što se promijenilo iz njegova vremena i po čemu je košarka danas drugačija, reći će sljedeće:

''U naše vrijeme košarka je bila manje sofisticirana. Danas ima veliki broj novih akcija koje se pripremaju, a košarka je naročito napredovala u intenzitetu i naporu obrane. To je sve kako bi se podigla kvaliteta. U naše vrijeme sigurno je bila odlična, ali danas se igra bolji sport. Deset puta nego prije. Košarka se prvenstveno promijenila u atletizmu i tehnici''.

Današnji izbornik Crne Gore počeo se baviti trenerskim poslom davne 1971. sa samo 24 godine. Tada je preuzeo Bosnu, koju će kasnije odvesti do naslova prvaka Europe, u Drugoj jugoslavenskoj ligi. A za sebe će reći kako je zanat pekao od legendarnih Ace Nikolića i Ranka Žeravice.

''Ja sam šef trenera od 1971. godine, nema nikog starijeg od mene. Nađite nekoga u Europi da je 46 godina upravljao nekim programom. Dakle, najviše cijenim trud svih trenera, znam kakav je trenerski život. Sa svim kolegama sam u super odnosima'', rekao je Tanjević te nadodao:

''Uopće se ne bojim mirovine, još uvijek me drži adrenalin i želja za radom. Vođenje reprezentacije nije tako veliki napor, godišnje dva mjeseca velikog adrenalina. Imam više vremena za obitelj, što nisam prije imao, tako da mi je ovo jako dobro i još uvijek to radim s ljubavlju i strašću.''

Sjeti se i priča o Kreši Ćosiću svaki dan

Kad mu samo spomenete Krešimira Ćosića, u njegovim očima vidite posebnu melankoliju. Naime, legenda hrvatske košarke nikada nije izašla iz njegova srca i misli. Bili su jako bliski prijatelji do posljednjih Ćosićevih dana.

''Ako bih pisao knjigu, pisao bih kao moj dragi Krešo. Priču o ljudima, više me interesira taj ljudski faktor. Svaki dan se sjetim Kreše Ćosića, ali svaki dan. I svima pričam, produžujem njegov život kroz priču o njemu. Imali smo vrlo intiman odnos'', izjavio je Tanjević i nastavio:

''Genijalci poput Kreše rađaju se svakih 15 do 20 godina. Toliko veliki, ali talent sveukupno. On je bio poseban altruist, to je bilo strašno. To sam doživio i s Mirzom Delibašićem. On da je bio malo veći egoist, kad je Bosna uzela naslov, zabio bi 45, a Varajić 12. Treba pustiti Varajića da bude prva zvijezda utakmice. To može samo superčovjek. Ali Krešo je bio najveći, podigao je tri generacije. I onda se samo povukao u drugu ulogu. I trenere je odgajao.''

''Kultura je neophodna za dobre odnose u grupi ljudi. Puno je lakše s ljudima koji razumiju jedan drugog, to je kapacitet nekakve introspekcije, odnosno ulaženja u drugi život. Ja sam, recimo, kad sam znao vidjeti mali konflikt, te igrače stavio zajedno u sobu. I tu prije ili poslije počne dijalog o intimnim problemima. Naravno, lakše je s ljudima koji imaju šire obrazovanje'', zaključio je trofejni trener.

Najbolje koeficijente ostvarite u Kladionici Hrvatske Lutrije.