Košarkaški svijet pogodila je tužna vijest da je u 77. godini života preminuo čuveni GM Bullsa Jerry Krause. Čovjek koji je odgovoran za dolazak nekonvencionalnog Phila Jacksona, ali također zaslužan za sve puzzle koje su nedostajale oko Michaela Jordana. Kao što je i izbor Tonija Kukoča na draftu 1990. godine.

Znao je prepoznati talent

Rođen je i odrastao u Chicagu, gdje je izgradio svoju karijeru i stekao slavu kao jedan od najboljih GM-ova koji su ikad kročili NBA ligom. Imao je njuh kakvog su rijetki imali i točno je znao kakvi su karakteri potrebni da se okruži igračka veličina kao što je bio Jordan. Da Krause ima oko za talent, prvi se put pokazalo u Baltimore Bulletsima, gdje se nakon koledža zaposlio kao skaut i od ranih dana počeo stjecati reputaciju.

Neki mu pripisuju zasluge što je otkrio budućeg Hall of Fame igrača Earla Monrea, iako je te godine Bulletsima savjetovao da uzmu na draftu Phila Jacksona. Monroe je ostao upamćen po nekoliko inovativnih poteza tijekom 60-ih i 70-ih godina, a kasnije i po naslovu s Knicksima. Međutim, zadržavanje kontakta s igračem Jacksonom u budućnosti će se pokazati kao dobitna kombinacija. Jerry i Phil ostali su u kontaktu tijekom cijele Jacksonove igračke karijere, ali i tijekom njegovih prvih trenerskih godina.

Njihov odnos procvjetao je u 70-ima i 80-ima u vrijeme dok je Jackson trenirao Albany Patroons. Jednom prilikom Krause ga je zamolio za analizu jednog igrača iz lige, što je Jackson odradio na zadivljujuć i detaljan način.

Krause se potom otisnuo kao skaut Sunsa, Sixersa, Lakersa i Bullsa prije nego što je napustio košarku u zamjenu za bejzbol, gdje je radio kao skaut još jedne momčadi iz Chicago White Soxa. Tamo se zadržao sve dok nije dobio poziv novog vlasnika Bullsa Jerryja Reinsdorfa, koji mu je ponudio da se vrati u košarku kao generalni menadžer.

Stvaranje dinastije Bullsa

Na mjesto GM Bullsa zasjeo je 1985. godine i od tada do kraja svoje karijere u Chicagu napravio je u najmanju ruku izvanredan posao. Uostalom, pitanje je bismo li se danas sjećali Bullsa kakve poznajemo iz 90-ih da nije bilo ''privatnog detektiva'' Krausea. On je arhitekt koji je izdigao Jacksona i Jordana do elitnih statusa, spojio ih zajedno i od njih složio temelje kojima je izgradio budućnost i stvorio momčad koju šest godina nitko nije mogao srušiti.

Nitko, ali apsolutno nitko, nije očekivao da će se nešto takvo dogoditi, no Krause je doživljavao svoj posao kao tajnu operaciju. Otud i nadimak The Sleuth. Skautiranje je bilo i njegova strast i religija. I zato danas iz usta dvojice najvećih u svom zanatu, Phila Jacksona i Michaela Jordana, možemo čuti samo jedno:

''Nije tajna da je on izgradio dinastiju u Chicagu, a mi koji smo bili dio njegove vizije, nećemo ga nikad zaboraviti.''

Nikad zaboraviti kako je svojedobno Charlesa Oakleyja, tada Jordanovog najboljeg prijatelja u momčadi, poslao u New York Knickse za Billa Cartwrighta. Oakley je bio najveći Jordanov zaštitnik u fizičkim obračunima s Bad Boysima iz Detroita. Godinu prije toga u draft noći isposlovao je trade Pippena i izabrao Horacea Granta. Trade za Pippena, u kojem su u suprotnom smjeru otišli Olden Polynice i budući draft pickovi, kasnije se pokazao jednim od ključnih poteza u stvaranju dinastije Bullsa.

Veliki fan Kukoča

Izabrao je i našeg Tonija Kukoča, koji je u Chicago stigao neželjen od dvojice najvećih suigrača i trenera. Najviše mu je odmagalo to što Jordan i Pippen nisu igrali za plaću dostojnu svojih vrijednosti. Kukoč je to osjetio na svojoj koži i prije nego je stigao u Bullse, s obzirom na to da se još neko vrijeme zadržao u Europi.

S Jordanom i Pippenom našao se na suprotnim stranama na Olimpijskim igrama u Barceloni, gdje su ga obojica odlučila testirati. Cijelu utakmicu samo su ga njih dvojica čuvala i to na način da je Kukoč završio susret s četiri koša za 34 minute.

Bila je to provjera, ali i pokazivanje zuba Krauseu, koji je posebno hvalio Kukoča u vrijeme dok u NBA-u nisu bili popularni igrači iz Europe. No Jordan je to radio svima i nije tu bilo ničega osobnog. Njemu je testiranje protivničkih igrača bilo normalno. To je radio iz večeri u večer i u tome je bio najbolji. Uostalom, Kukoč je kasnije postao neizostavan dio ponajveće, ako ne i najveće momčadi svih vremena. Kao i Harper i Rodman, koji su također Krauseovih ruku djelo.

Krause je imao i svojih loših strana, ali tko ih nema. Nije uvijek pogađao s odabirom igrača, kao što se i nije uvijek slagao sa svima. Odnos s Jacksonom počeo je slabjeti početkom 90-ih, bilo je i tenzija s igračima, dok se s Pippenom znao gledati ispod oka. Međutim, nema nikoga iz tog vremena tko može osporiti njegov rad i sve ono što je napravio za Bullse. Nebitne su nagrade, djela su ono što ostaje iza njega. I to je veličina koja se nikad neće izbrisati.