Otkazi igrača za reprezentaciju u košarkaškom svijetu nisu novost. Događali su se i prije, događat će se i poslije. Ostaje upitno zašto igrači u sve ranijoj dobi donose odluke koje ih udaljavaju od nacionalnih momčadi. Na hrvatskom primjeru možemo vidjeti da je otkazalo najviše igrača u dobi od 20 do 22 godine. Ali oni nisu jedini, još njihovih vršnjaka odlučilo se radije posvetiti individualnom radu.
Već smo pisali kako je NBA liga danas financijski moćnija nego ikad, a utjecaj određenih menadžera veći i od samih reprezentacija. Na tom tržištu moći europska košarka, nažalost, gubi bitku s većim igračima. Ona je u podređenom statusu, a kao takva postaje marginalizirana. Još kad se na to nadovežu ozljede, od kojih su neke i sumnjive prirode, onda se počnu stvarati razne teorije urote. Zadnji primjer je sukob na relaciji grčke reprezentacije i Milwaukee Bucksa oko Antetokounmpoa.
Otkazi kao na traci
Na predstojećem Eurobasketu gotovo neće biti reprezentacije koja nije pogođena barem jednim velikim izostankom. I aktualni prvak Španjolska, koja se nalazi u skupini s Hrvatskom, ima problema s otkazima i ozljedama. Scariolo će najviše žaliti za neigranjem Mirotića i Llulla, koji su vrlo važni za španjolsku koncepciju igre. Srećom po njih, imaju širok roster i dobro su pokriveni na svim pozicijama pa će najmanje osjetiti iznenadne gubitke.
Francuzi i Srbi su ostali bez praktično cijelih petorki, odnosno samo od igrača koji njima nedostaju može se složiti petorka koja bi automatski bila kandidat za zlato. Zamislite petorku: Teodosić, Batum, Bjelica, Jokić i Gobert. Međutim, obje reprezentacije uspjele su složiti respektabilne sastave, koji će u ovakvom odnosu snaga ponovno biti u stanju otići po medalju. Zato što imaju kontinuitet i mentalitet pobjeđivanja.
No, reprezentacije poput Češke (Vesely uzeo slobodno ljeto), Poljske (Gortat se oprostio), pa čak i Grčke (Antetokounmpo otpao zbog ozljede) teško će nadoknaditi svoje najveće zvijezde. Grci se još imaju na koga osloniti, ali izostanak Giannisa je nenadoknadiv. Slično je i s Italijom, no kod njih je Gallinari otpao zbog vlastite gluposti i tankih živaca.
Ni Turska nije ostala pošteđena. Jedan od domaćina Eurobasketa, koji uvijek igra s posebnom motivacijom na svom parketu, bit će bez usluga Ilyasove, Asika i Kantera. Ovaj potonji je u nepoželjnom statusu zbog čestih kritika na račun turskog predsjednika Erdogana, ali Ilyasovi i Asiku su se nadali. Iz te skupine najbolje je prošla Latvija, koja bi po prvi put trebala imati Porzingisa.
Miriše na Sloveniju
Gledajući iz tog kuta, Hrvatska još može biti zadovoljna. Samo nas nedaće uče da cijenimo ono što imamo. A Hrvatska ima dosta toga. Za početak se nitko nije ozlijedio, a Aco na raspolaganju ima najiskusniju momčad unatrag nekoliko godina. Veterani i povratnici poput Popovića, Tomasa i Žorića mogli bi igrati ključne uloge. A za dobar rezultat će one biti krucijalne.
Hrvatskoj osmina finala nije upitna. Za nju ono pravo počinje u nokaut fazi. Nokaut fazi koja se proteklih godina pokazivala kao nepremostiva prepreka. Samo je na Eurobasketu u Sloveniji dosegnuta pobjeda u borbi za polufinale. Ali na prvenstvu koje po broju izostanaka podsjeća na ovogodišnje.
U Sloveniji se donekle iskoristila prilika i po prvi put nakon Atene 1995. ušlo u borbu za medalju. Reprezentacija je danas zrelija s jasnije postavljenom hijerarhijom i nositeljima svjesnima svojih uloga i kvalitete momčadi. Uz to je i pozitivna atmosfera, a to su preduvjeti za ozbiljan turnir. Druga stvar je što je Hrvatska među rijetkima ostala zdrava.
U ovom trenutku samo Španjolska ima jaču momčad na papiru od Hrvatske. I samo Španjolska ima više NBA igrača od Hrvatske i Francuske (Fournier, Diaw i Lauvergne). Da su se svi odazvali, imali bi ih još i više. Ali onda možemo reći i što bi bilo da su se ostalima svi odazvali i izbjegli ozljede. Naravno, ove činjenice ne moraju značiti ništa. Ne bude li na parketu sve štimalo, doći će neka nova Češka ili Srbija.
Zlatna prilika
Međutim, bude li Hrvatska izgledala kao što to sugeriraju pripremne utakmice, ali što je još važnije i prošlo ljeto, razloga za optimizam ima. Ne euforiju, ali treba spomenuti kako se hrvatska skupina križa sa skupinom u kojoj su već spomenute Turska, Srbija i Latvija. Među četiri bi trebala biti još Rusija, koja je bez Karaseva, ali predvođena Švedom i Mozgovom. No, ni jedna od tih reprezentacija nije kvalitetnija od onih koje su lani morale potpisati poraz.
Pod uvjetom da Acine trupe osvoje jedno od prva dva mjesta u skupini, ždrijeb bi se lako mogao otvoriti poput onog u Sloveniji, koji je vodio preko Ukrajine i Litve. Istina, put je teži sam po sebi zbog više utakmica u nokaut fazi, ali zbog svih novonastalih okolnosti s otkazima, čini se kako bi Hrvatska mogla imati dodatni podstrek. Izbjegne li Šarić oscilacije, Bogdanović prekopira formu iz Rija, a ostali adekvatno popune svoje role, može pasti i Španjolska s braćom Gasol.
Izbornik će reći da idemo utakmicu po utakmicu s tempiranjem forme za drugi krug, no i sam je svjestan kako u rukama ima momčad koje se više trebaju bojati drugi nego ona sama sebe, kao što je to znao biti slučaj. Ovaj Eurobasket mogao bi biti zlatna prilika, za jedne sigurno posljednja, a za druge ona pomoću koje bi mogli popločiti put za iduće desetljeće.
