Dino Rađa rođen je 24. travnja 1967. godine u Splitu u kojem je u ranoj mladosti trenirao veslanje, plivanje i vaterpolo, ali se njegov osobit talent pokazao dolaskom na košarkaške Gripe iz kojih je vrlo brzo je stigao do juniorske reprezentacije Jugoslavije.
Bio je član momčadi koja je osvojila prvenstvo Europe 1986. godine, a glavni uzlet doživio je na Svjetskom prvenstvu u Bormiju 1987. godine, gdje će dvostruki svjetski prvak SAD pasti dva puta.
Tri titule prvaka Jugoslavije s Jugoplastikom osvojio je 1988., 1989. i 1990. godine, a Jugoslavenski košarkaški kup 1990. godine.
Sa 22 godine Rađa 1989. godine u Münchenu doživljava nevjerojatan uspjeh jer se njegova Jugoplastika pobjedama nad Barcelonom i Maccabijem penje na vrh Europe, a Dino je bio ključni igrač u tim velikim pobjedama. Isti uspjeh sa svojim matičnim klubom Rađa ponavlja 1990. godine. Jugoplastika se ponovno penje na krov Europe u španjolskoj Zaragozi u kojoj je u finalu "pala" slavna Barcelona.
Dino Rađa 1990. godine iz Splita odlazi u Il Messaggero u Rim kao najbolje plaćeni europski košarkaš. Njegov transfer talijanski novinari uspoređivali su s Maradoninim. Petogodišnji ugovor u Italiji prekinut je nakon osvajanja Kupa Radivoja Koraća odlaskom u NBA 1993. godine. Senzacija se zvala Boston Celtics, najuspješniji NBA momčad. Posebno su mu uspješne 1995. i 1996. godina, ali ozljede ga ipak vraćaju na Stari kontinent.
S Panathinaikosom će osvojiti dva prvenstva Grčke, da bi se 1999. godine vratio u hrvatsku košarku. Godinu dana igrao je za Zadar, a potom je nastupao za zagrebačku Cibonu i grčki Olympiacos. Na kraju karijere dogodilo se ono najljepše, povratak kući na Gripe u rodni Split i to s titulom prvaka Hrvatske 2003. godine. Bila je to prva titula žutih otkada je Hrvatska samostalna. Od napuštanja parketa dvorane na Gripama, Dino Rađa nekoliko je godina bio predsjednik KK Split.
Uspjesi Dina Rađe na reprezentativnom planu ne zaostaju za onim klupskima. Kao reprezentativac Jugoslavije je 1988. godine na Olimpijskim igrama u Seulu osvojio srebrnu medalju koju je osvojio i kao član reprezentacije Hrvatske koja je u finalu Olimpijskih igara 1992. godine u Barceloni poražena od neponovljivog američkog "Dream teama".
Na Svjetskom prvenstvu u Buenos Airesu 1990. osvojio je zlatnu medalju, a u Torontu 1994. u dresu hrvatske košarkaške reprezentacije brončanu medalju.
Sudionik je pet Europskih prvenstava u košarci - kao reprezentativac Jugoslavije osvojio je brončanu medalju 1987. u Ateni, zlatnu 1989. u Zagrebu i 1991. godine u Rimu, a kao reprezentativac Hrvatske osvojio je brončane medalje na europskim prvenstvima 1993. u Münchenu i 1995. godine u Ateni.
Reprezentativac Jugoslavije bio je od 1987. do 1991. godine, a Hrvatske od 1992. do 1996. godine te nastupio na Olimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti.
Nositelj je brojnih sportskih priznanja - godine 1989. proglašen je najboljim košarkašem u državi u anketama Sportskih novosti i Nedjeljne Dalmacije, bio je izabran u prvu petorku prvenstva Europe 1993. godine u Münchenu i Svjetskog prvenstva 1994. godine u Torontu, dobitnik je Državne nagrade za sport Franjo Bučar kao član reprezentacije 1992. i pojedinačno 2003. godine, odlikovan je državnim odličjem Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara, a od 2010. godine Dino Rađa počasnik je Kuće slave splitskog športa.
Povodom pola stoljeća djelovanja Eurolige, najjačeg europskog klupskog košarkaškog natjecanja, 2008. godine uvršten je među 50 košarkaša koji su najviše pridonijeli njenom razvoju.
U anketi najvećeg specijaliziranog grčkog košarkaškog portala Eurohooops 2015. godine uvršten je među 15 najboljih europskih košarkaša svih vremena.
Dvije srebrne olimpijske medalje, tri titule klupskog prvaka Europe, brojne medalje na svjetskim i europskim prvenstvima te ostala brojna priznanja impozantna je zbirka Dina Rađe koju će noćas okruniti prijemom u Kuću slavnih u Springfieldu.
