''We are taking shots from 9 meters'', urlao je Jasmin Repeša u jednoj svojoj poznatoj verbalnoj eskapadi za vrijeme time-outa.

Ova scena mnoge je zabavila, iako ni igračima ni Repeši nije bilo nimalo zabavno. Po svemu sudeći, Repešini igrači glumili su heroje, uzimali nerezonske šuteve debelo iza linije i tako prosipali napade. Koji bi trener volio to vidjeti? Repešina ljutnja s te strane itekako je opravdana.

Međutim, bilo bi zanimljivo vidjeti što bi Repeša mogao reći da je u svojoj momčadi imao Damiana Lillarda. Bek Portland Trail Blazersa već rutinski pogađa šuteve s devet i više metara; u posljednjoj utakmici prve serije playoffa zabio ih je čak četiri iz šest pokušaja, uključujući i onaj sa zvukom sirene koji je igrače Oklahoma City Thundera poslao na godišnji odmor.

Čovjek koji bez problema pogađa ''iz svlačionice''

I nije to nimalo slučajno, niti je to bio ''loš šut'' kako ga je nakon utakmice okarakterizirao Paul George, igrač preko kojeg je Lillard ubacio pobjedničku tricu. Statistički podaci variraju, ali po svakom izvoru Lillard je ubacio više od 50 posto šuteva s 9+ metara u cijeloj seriji. Svi ostali igrači u playoffu do Lillardove bombe gađali su 6/38 iz takvih udaljenosti.

Steph Curry često se spominje kao revolucionar u gađanju trica i doista mu je teško oduzeti tu titulu. Ako je Curry promijenio način na koji doživljavamo trice, Lillard se trudi napraviti novi korak u tricaškoj (r)evoluciji.

Njegova momčad – Trail Blazersi – nosi ime po američkim pionirima, ljudima koji su pomicali granice i išli tamo gdje nitko ranije nije kročio. Upravo sjeverozapad SAD-a, gdje se nalazi Portland, posljednji je koloniziran, a originalni blazersi krčili su putove kroz guste šume i nepristupačne krajeve.

Može se povući paralela između imena momčadi i Lillardove igre; kao i spomenuti istraživači, Lillard pomiče granice i kroči tamo gdje su rijetki ranije kročili. Daleko od toga da je prvi koji uzima trice podalje od linije – tu je, između ostalih, spomenuti Curry, a već su legendarne trice Mirze Teletovića ''s parkinga'' - ali Dame ipak polako prelazi na novu razinu.

Zbog dalekometnih bombi dobio novi nadimak

Lillard već rutinski pogađa trice s loga, odnosno natpisa s imenom dvorane negdje na pola puta između centra i trice ili čak s klupskih grbova na centru igrališta. Upravo je gotovo s centra pogodio tricu za rušenje Thundera; takvim ubačajima zaradio je nadimak ''Logo Lillard'', dok se njegove dalekometne bombe nazivaju ''logo-tricama''.

Zvijezda Blazersa nakon svakog treninga ostaje dodatno i vježba dalekometne šuteve s više od devet metara. I to se vidi - prema ESPN-u, tijekom regularne sezone pogodio je 20 takvih šuteva s 39 posto preciznosti, dok se prosjek lige kreće oko 25 posto, a čak i prosjek lige za tricu općenito je manji – oko 35 posto. U playoffu je Lillard osjetno podigao volumen takvih ubačaja; čini se da je svoje smrtonosno oružje čuvao za najvažniji dio sezone.

A osim što redovito pogađa ''iz svlačionice'', Lillard i generalno igra odličnu sezonu. Svoj Portland je na jakom i nemilosrdnom Zapadu uveo u playoff šestu godinu zaredom, a tamo su vrlo uvjerljivo izborili drugi krug iako su krajem sezone ostali bez bitnog igrača Jusufa Nurkića.

Veliki vođa Portlanda i igrač kojeg je teško ne voljeti

Lillard, kao i uvijek, nije prigovarao, žalio se i tražio isprike. Osim u pokojoj rap pjesmi, Lillard, odličan vođa i kapetan, govori uglavnom na parketu i u svlačionici. Radi se o igraču koji ne poznaje pritisak; jednom je tako izjavio da je ''pritisak na običnim ljudima koji moraju smisliti kako platiti račune, dok mi samo igramo košarku.''

U maniri kakvog lika iza akcijskog filma, pojavi se sa ''švarcenegerovskim'' izrazom lica i hladnokrvno odradi posao, bez previše buke, pretjeranih gestikulacija i urlanja na parketu. Tek je nakon odlučujuće trice, ujedno i svog 50. koša na utakmici, onako kulerski mahnuo Thunderima koje je, kako bi rekli Amerikanci, poslao na pecanje.

U sljedećem krugu čekaju ih bolji iz serije Denver Nuggetsa i San Antonio Spursa, pa će Blazersi imati dobru priliku probiti se do prvog konferencijskog finala nakon 2000. godine. S ovakvim Lillardom imaju razloga za optimizam…