Iako smo već ranije zazivali promjene, moramo priznati kako nas je malo iznenadila odluka Cedevite da, kad je već sezona počela, napravi kompletan reset vođenja kluba. Takve stvari u običaju se rade na kraju sezone, ali kola su po hrvatskog prvaka brzo krenula nizbrdo.

Sito Alonso pokazao se kao skupi promašaj. Doduše, ne radi se o toliko lošem treneru koliko je Cedevita promašila u odabiru čovjeka koji ih je trebao izdignuti na regionalnoj razini. Međutim, regionalna košarka pokazala se nepoznanicom za španjolskog stručnjaka, ali o tome se trebalo i moglo razmišljati ranije.

Negativan omjer na startu ABA lige nikako ne može biti ohrabrujuća vijest. Na razini na kojoj Cedevita već godinama traži iskorak napravljen je korak unatrag, a to je natjecanje kroz koje se pokušava izboriti Euroliga. I koje je važnije za klub od ukupnog dojma u Eurokupu. No još jednom je promašena politika slaganja momčadi.

Pogreška za pogreškom

Kad je Cedevita već odlučila uzeti stranog trenera, trebala je pažljivije birati nekoga tko je bolje upoznat s regionalnim natjecanjem i tko više poznaje igrače koji defiliraju kroz ABA ligu. Alonso to sigurno nije, a kao dodatna mana pokazale su se obrambene postavke. Španjolac je došao iz drugačije lige, gdje se igra mekanije i ima više napadačke kvalitete, a onda je doživio prizemljenje.

Cedevita je nakon četiri kola posljednja momčad lige po defenzivnom skoku s prosjekom od tek 19,5 po utakmici, a znamo kako je defenzivni skok prvi preduvjet za podizanje samopouzdanja u obrani i dobru tranziciju. Kad tome pridodamo da je momčad tek deseta po broju blokada (dvije po utakmici), onda je jasno da nema ni dobrog branjenja reketa, što smo najbolje mogli vidjeti u susretu protiv Mege kada je bilo otvoreno šetalište u Draženovom domu.

To su samo neki pokazatelji igre koji nisu dobro funkcionirali kod Alonsa. Druga stvar je nedostatak individualne kvalitete. Nemamo problema s time da Cedevita složi momčad punu stranaca, ali da to budu stranci koji rade razliku ili u čiji se doprinos isplati uložiti. Sve ostalo samo je bacanje novca u vjetar. I zavaravanje vlastitog sebe.

Razlaz s Mamićem bio je nužan potez još odavno

Nažalost, upravo se to dogodilo prvaku Hrvatske na početku nove sezone. Razlaz s dugogodišnjim djelatnicima kluba i prvenstveno sportskim direktorom Mamićem bio je nužan potez. Čak mislimo da se trebalo dogoditi i koju godinu ranije, ali sigurno nitko ne može spočitati Tedeschiju da nije bio strpljiv. Jest i previše.

Tektonske promjene rezultat su višegodišnjeg lutanja oko slaganja momčadi i dugoročnih ciljeva, a taj zadatak sada je pripao bivšem treneru Cedevite Veljku Mršiću. I mislimo da je to ispravan smjer. Radi se o čovjeku koji definitivno poznaje košarku i što je još važnije, prati moderne trendove. Međutim, tek će trebati pokazati koliko je sposoban za tu ulogu.

Osim Mršića, svoju priliku u Cedeviti dobio je i Slaven Rimac kao glavni trener seniorske momčadi. Rimac ima naslov ABA lige s Cibonom i puno bolje poznaje odnose u regionalnoj košarci od Alonsa. Zbog toga možemo očekivati kvalitetniji skauting protivnika i lakšu prilagodbu igrača. Samo što Rimac to mora raditi usred sezone i kad se već priznalo da se pogriješilo u dovođenju pojačanja.

Što čeka Mršića i Rimca?

Ono što čeka Mršića i Rimca je rekonstrukcija igračkog kadra. Spominje se kako bi čak tri ili četiri igrača mogla napustiti klub, ali s time bi se moglo malo pričekati da Rimac dobije bolji uvid u njih i eventualno ih proba iskoristiti na drugačiji način. Među njima su i Cook i Magette, čija se imena najglasnije spominju kad su u pitanju odlasci.

S druge strane, na probu je došao povratnik Jacob Pullen, igrač koji je već igrao za Cedevitu i ostavio jako dobar trag. Dapače, radi se o ponajboljem strancu u povijesti kluba, no pitanje je u kakvom je stanju danas. U zadnje vrijeme boravio je u Iranu i Turskoj, gdje je ipak igrao na nešto nižoj razini. Ako se pokaže spremnim, to bi mogao biti prvi igrač koji će stići u novoj eri.

Što se tiče nove ere, tu Cedevita treba učiti na vlastitim pogreškama. Nešto što nije bio slučaj prethodnih sezona. Kvalitetan trener s vizijom na dulje staze jedan je od osnovnih temelja za dobar rezultat. Pod time mislimo da se smanji fluktuacija stručnjaka i napravi plan kako bi momčad nekoliko sezona rasla zajedno.

Kreće novo preslagivanje

Naravno da će biti nemoguće uvijek zadržati sve igrače, ali ni mijenjanje kao na traci neće donijeti ništa dobro. Treba se stvoriti baza, a onda njoj ciljano pridodavati pojačanja koja su potrebna. Pritom treba voditi računa i o troškovima, jer za ovu sezonu se već platilo igrače na koje se možda u bliskoj budućnosti više neće računati.

Mršića će tako na početku njegovog mandata dočekati preslagivanje već postojećeg kadra, a to nije najbolji start koji jedan sportski direktor može zamisliti. Ali to ne mora nužno ispasti loše. Pametnim rješavanjem viška i mudrim dovođenjem slobodnih igrača na tržištu može se složiti pristojan roster, ali bilo bi dobro da to u tandemu rade sportski direktor i trener.

Neki će oplesti po Cedeviti da ne proizvodi dovoljno svojih igrača. No tu se slažemo samo s jednom stvari. Cedevita ima problem kod stvaranja igrača, ali nije njezin posao brinuti o razvoju cijele hrvatske košarke i davanju prilika najperspektivnijima. Što je s ostalim sredinama koje nemaju ni rezultatski imperativ ni financijsku podlogu za prava pojačanja?

Cedevita nema obavezu promoviranja mladih igrača, ali...

Cedevita definitivno treba nešto promijeniti u radu s mlađim kategorijama, jer nije slučajno da se s godinama sve više okretala strancima i rješenjima u inozemstvu dok nije potpuno pogubila konce. Mišljenja smo da se od hrvatskih košarkaša može napraviti baza koja će se nadograđivati. Nitko ne može negirati da jedan Tomislav Zubčić, koji trenutno briljira u Igokei, to isto nije mogao raditi u Cedeviti. Samo ga se treba znati iskoristiti na pravi način.

Isti je slučaj s još nekolicinom igrača koji nisu dosegnuli puni potencijal u narančastom dresu. Pa čak i oni koji su iza sebe imali dobru sezonu, a na kraju nisu ostali. Imamo primjer povratnika Pullena, koji te 2016. više nije bio opcija jer je navodno birao utakmice, a sada je opet dobra opcija. I to za probu.

To su sve pitanja kojima će se trebati pozabaviti Veljko Mršić, odnosno procijeniti koji su to igrači koje vrijedi platiti, a koji nisu. Pritom treba voditi računa o kemiji momčadi, jer ne pašu svi igrači zajedno pod istim trenerom. U konačnici, ove promjene bit će pozitivne samo ako Cedevita bude imala viziju unutar svojih okvira. I to ne viziju na godinu dana.