Kad je na stranicama FIBA-e izašao širi popis košarkaške reprezentacije Hrvatske za prve utakmice kvalifikacija, mnoge ljubitelje tog sporta razveselilo je ime Ante Tonija Žižića, koje se nakon tri godine našlo na njemu.
Tri vijesti o kojima se priča
No, tu se radilo o popisu igrača koje je izbornik nešto ranije poslao FIBA-i, budući da su takva pravila, a tu se radi o igračima na koje računa, odnosno s kojih će odrediti finalni popis.
Mijatović se do samog kraja nadao nagovoriti ga
Ukratko, kad se taj popis pojavio, izbornik Tomislav Mijatović bio je u procesu nagovaranja Žižića, s kojim je u jako dobrim odnosima jer mu je bio trener dvije sezone u Efesu.
Na onom službenom popisu se Antino ime nije našlo i svi koji su se prvobitno razveselili su dobili suprotnu emociju, a čak je bilo i napada prema samom izborniku.
Sportski direktor reprezentacije Krunoslav Simon je izašao u javnost i otkrio o čemu se radi, odnosno potvrdio je kako se tu radilo isključivo o igračevoj odluci.
Rekao je kako se o Žižiću uvijek razmišlja, ali da nije očekivao odaziv. Potvrdio je kako je Ante bio izbornikova želja, ali da on nema namjeru nikoga dodatno nagovarati.
Tri godine izvan reprezentacije, Sesaru se nije odazvao
Žižić je posljednji put za reprezentaciju igrao 2022. godine, kad je u posljednje dvije utakmice kvalifikacija za SP 2023. godine, prvo dobio malu minutažu protiv Slovenije, a onda je ključni susret protiv Finske odgledao s klupe.
Bilo je to kod izbornika Damira Mulaomerovića, koji ga nakon toga nije uvrstio na popis za Eurobasket, a u reprezentaciji se nije našao niti u mandatu Josipa Sesara.
O pravom razlogu njegovog izbjegavanja reprezentacije se zapravo u košarkaškim kuloarima već neko vrijeme govori.
Žižić je u ovim okolnostima uistinu najbolje što hrvatska na centarskoj poziciji može imati, no problemi za njega nastaju kad smo u punom sastavu.
Sad boljeg nemamo, problem nastaje kad su svi tu
Kad u reprezentaciju dođu Ivica Zubac, Karlo Matković i kapetan Dario Šarić, Žižić završava na marginama, ako uopće i ima mjesta u rosteru.
Naime, Ivica Zubac je isti tip centra, a trenutno je jedan od najboljih na svijetu. Karlo Matković s druge strane nudi druge opcije, puno je atletičniji tip centra koji može braniti van reketa te napadati koš iz dubine. Tu je i Šarić, koji u reprezentaciju nudi opciju petice u nižoj petorci, a tu poziciju zapravo posljednjih sezona, kad uopće dobije minutažu, igra i u NBA ligi.
Žižiću, koji je kroz mlađe kategorije, sve do ozljede na U-20 prvenstvu, bio opcija broj 1 ispred Zupca, koji je isto godište, takva situacija sigurno stvara problem. Odnosno, govori se da nije spreman koristiti svoje slobodne vrijeme da bi pomogao reprezentaciji u plasmanu na veliko natjecanje, a onda da se tamo ne pojavi.
Prostora među 12 igrača za četiri centra jednostavno nema, a i kad bi se našlo, velika je vjerojatnost da bi mu minutaža bila mizerna, a uzeo bi prostor nekome s nižih pozicija, tko bi bio korisnije.
Je li reprezentacija pitanje časti?
Trenutno nije poznato je li bilo nekog ultimatuma od strane igrača, odnosno da traži ozbiljnu ulogu i u punom sastavu, ali govorilo se kako je slična situacija bila i u pokušaju reaktivacije iskusnog Mire Bilana, koji sjajno igra u Italiji.
Što god bio razlog, a Žižićev stav, ako je uistinu takav, je zapravo legitiman, postavlja se pitanje časti.
Mnogi smatraju da se reprezentaciji trebaš odazvati uvijek kad te treba, no isto tako ima onih koji smatraju da je nepošteno prema igračima da se računa na njih samo kad nema boljih opcija.
FIBA kalendar je takav da veliki broj utamica moraš odigrati bez najboljih i tu je zapravo problem, a kod Hrvatske je zapravo bizarna situacija.
Žižić u ovom trenutku i u ovim okolnostima nije samo naš najbolji centar, nego jedan od naših najboljih dostupnih igrača uopće. Uistinu je nevjerojatno da netko takav u kompletnoj postavi postaje višak. A većina reprezentacija bi bila sretna imati nekoga takvog. Mi ih, nažalost, imamo previše ili ih, zbog Antine odluke, uopće nemamo.
