Na današnji dan 1989. u automobilskoj nesreći poginuo je Fernando Martín Espina (25.3. 1962. – 3.12. 1989.), simbol Real Madrida i jedan od najboljih španjolskih košarkaša svih vremena.
Tri vijesti o kojima se priča
Smrt Fernanda Martina duboko je potresla Madrid, Španjolsku i cijelu košarkašku Europu. Martin je poginuo žureći na prvenstvenu utakmicu Reala u Zaragozi.
30 godina od smrti Fernanda Martina
Nije putova s momčadi jer je bio izvan parketa zbog ozljede leđa. U jednom trenutku izgubio je kontrolu nad upravljačem svoje Lancije Theme, koja je izašla u limitiranoj seriji, imala je Ferrarijev motor, prešao je na drugu stranu ceste, udario u nadolazeći Opet Kadett i na mjestu poginuo. Vozač Opela nekim je čudom preživio strahoviti sudar.
Sudbina je htjela da još jedna legenda Real Madrida, hrvatske, europske i svjetske košarke, Dražen Petrović, četiri godine kasnije pogine na sličan način, samo na autocesti u Njemačkoj.
Atleta i seks-simbol
Obojica košarkaša ostvarili su velike karijere koje su se dobrim dijelom njihova života isprepletale. Bili su veliki rivali, rijetko viđeni natjecatelji i istinske atlete. Martin je, primjerice, bio sjajan plivač, u mlađim kategorijama višestruki prvak Španjolske, dobro je igrao rukomet i stolni tenis, a bio je i vrstan džudaš.
Bio je all-round igrač, ali najčešće je igrao na poziciji centra iako nije bio osobito visok, tek 206 centimetara, ali zbog fizičkih predispozicija, tjelesne snage, motorike i pokretljivosti lako se nosio i s desetak centimetara višim igračima. Onako skladan i markantan bio je ljubimac žena i jedan od prvih seks simbola u španjolskom profesionalnom sportu.
Veliki Draženov rival
Martin i Petrović jedan protiv drugog igrali su dresovima Reala i Cibone i španjolske i jugoslavenske reprezentacije. Najviše se pamte finale Kupa prvaka 1985. u Pireju, gdje je Cibona slavila uz briljantnu partiju Petrovića, te polufinalni okršaj na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984., gdje je slavila čuvena španjolska generacija prevođena Corbalanom, Romayem, Solozabalom, Epijem, Jimenezom, Iturriagom i Martinom.
Martin je u finalu imao čast igrati protiv vjerojatno najbolje studentske selekcije SAD-a u povijesti, na čijem su čelu bili Michael Jordan i Pat Ewing.
Martin i Petrović europski pioniri u NBA ligi
Martin i Petrović bili su europski pioniri u NBA ligi. Martin je prvi španjolski košarkaš koji je igrao u najjačoj ligi svijeta i prvi Europljanin koji je izravno iz Europe zaigrao u NBA ligi. Godine 1986. potpisao je za Portland Trailblazers, nakon čega prema ondašnjim pravilima više nije smio igrati za Španjolsku.
Nije se dugo zadržao u Americi, odigrao je samo 24 utakmice, teže se ozlijedio i iduće godine vratio se u Real za tada basnoslovnu godišnju plaću od stotinu milijuna pezeta, blizu milijun dolara. U to vrijeme toliko su zarađivale samo najveće zvijezde nogometne momčadi Real Madrida.
Rekordna plaća
Bio je to rekordni iznos za košarku u Europi koji je godinu poslije srušio upravo Petrović prešavši iz Cibone u Real uz odštetu od dva milijuna dolara i godišnju plaću preko milijun dolara. Njihov tadašnji suigrač José Biriukov Aguirregaviría, također vrstan košarkaš, jednom je zgodom kazao da se nisu baš voljeli.
„Petrović je imao snažan ego. Isto tako i Fernando Martin. Zbog toga smo kao momčad platili visoku cijenu. Nismo osvojili prvenstvo te sezone“, kaže Biriukov i dodaje:
„Dražen i Fernando nisu bili u dobrim odnosima. Ja sam im bio posrednik u komunikaciji. Obojici je ego bio do neba. Tu nije bilo mjesta za dvojicu.“
Slavno finale Kupa pobjednika kupova
Zajedno su igrali tek jednu sezonu, jer je Petrović otišao u NBA, također u Portland, osvojili su Kup kralja i Kup europskih kupova, to je ono slavno finale u dvorani Mira i prijateljstva, istoj onoj u kojoj je Cibona pobijedila Real u finalu Kupa prvaka, u kojem je Real u produžetku svladao Snaidero sa 62 koša Petrovića, a s druge strane Oscar Schimdt zabio je 44 poena.
Martin je rođen 1962. u Madridu, karijeru je započeo u Estudiantesu 1979., 1981. prešao je u Real za rekordnu svotu, odigrao je sedam sezona za „kraljeve“, osvojio četiri prvenstva, tri Kupa kralja, jedan Kupo kupova i jedan svjetski klupski naslov. Sa španjolskom reprezentacijom osvojio je 1983. europsko srebro i već spomenutu broncu na OI 1984.
Jedini dres koji je Real umirovio
Nakon njegove smrti, Real je umirovio dres s brojem 10. Jedini je koji je dobio tu počast. Njegov dres usamljen se vijori na vrhu Realove dvorane u Madridu Palacio de Deportes . Godine 2007. uvršten je FIBA Hall of Fame, a 1991. U FIBA-inih 50 najboljih košarkaša svih vremena.
Četiri godine mlađi brat Antonio također je nosio dres Reala, ali nije bio tako talentiran i uspješan, a sin Jan Martin (30) ostvario je solidnu košarkašku karijeru.
