Prije nego što naša mlada reprezentacija krene u lov na medalju na Europskom prvenstvu, možemo se prisjetiti nekih ranijih generacija. U ovom tekstu to će biti ona koja je prije četiri godine s velikim ambicijama otišla na isto natjecanje u Italiju i San Marino.
Bio je to Euro sličan ovome jer je dobar plasman (Top 4) vodio u Tokio na Olimpijske igre, a Hrvatska je po mnogima tamo otišla nikad jača.
Momčad sastavljena od danas vrhunskih igrača
Bila je to momčad koja je na golu imala Josipa Posavca i Ivu Grbića, a obranu su činili današnji reprezentativci ili reprezentativni kandidati, Borna Sosa i Filip Uremović te Nikola Katić, Toni Borevković, Branimir Kalaica i Filip Benković, nakon odlične sezone u Celticu.
Vezni red tek je bio poseban. Standardni trojac bili su Nikola Moro, Nikola Vlašić i Ivan Šunjić, no rotacija su još bili Kristijan Bistrović i Lovro Majer, a čak nešto ispod njih po hijerarhiji Toma Bašić.
Napad? Kapetan Alen Halilović i Josip Brekalo, već tada A reprezentativac, kao udarne igle, a pored njih Kristijan Jakoliš, Sandro Kulenović, Luka Ivanušec i Robert Murić.
Uistinu respektabilna ekipa čiji su neki igrači danas standardni reprezentativci i igrači velikih klubova ili barem povremeno među Vatrenima.
Ta je momčad nažalost prizemljena već u prvom kolu. Rumunjska je slavila rezultatom 4:1 i pokazala momčadi Nenada Gračana gdje su zapravo. Možemo tu utakmicu nazvati najvećim razočaranjem u povijesti naše mlade vrste.
Sve se nastavilo porazom 0:1 od Francuske, a malo veselja dobili smo tek utakmicom protiv Engleske, koja je završila 3:3, no i Englezi su u nju ušli nakon dva poraza.
Treba smanjiti ambicije i ići susret po susret
Tako je prošli ambiciozni napad na Olimpijske igre zapravo završio velikim razočaranjem, koje se, nažalost, nadovezalo na neke ranije neuspjehe, također vrlo talentiranih generacija.
Prije dvije godine momčad pod vodstvom Igora Biščana napokon je prošla prvi krug te je u četvrtfinalu ispala od Španjolske nakon produžetaka. Momčad predvođena Lukom Ivanušcem, Lovrom Majerom, Joškom Gvardiolom i Domagojem Bradarićem nije na papiru bila jaka kao prethodna, ali značajan rezultat ipak je napravila.
Dragan Skočić nema zvijezde u ekipi. Ona najveća mu je zbog ozljede otkazala, Luka Sučić, naravno, ali nedostaju i još neki igrači koji bi itekako mogli pomoći.
No, Beljo, Šimić, Baturina, Frigan, Soldo, Kačavenda i ekipa imaju potencijal koji je nama itekako poznat.
Zapravo, ovu našu reprezentaciju možemo usporediti s Rumunjskom, koja nas je prije četiri godine iznenadila, a onda torpedirala i Engleze te otišla do polufinala i na kraju otputovala u Tokio. Oni bi nam trebali biti smjernica upravo zbog toga što su bili momčad bez zvijezda, ali s gomilom talenta.
Dio odgovora na pitanje koliko možemo saznat ćemo već sutra od 18 sati, kad nam slijedi prva utakmica, protiv reprezentacije Ukrajine i najvrjednijeg igrača prvenstva, Mihajla Mudrika.
Na Olimpijske igre odlaze tri najbolje reprezentacije, odnosno četiri ako među te tri bude i domaćin igara, Francuska.
