Hrvatska je u Podgorici trijumfalno zaključila kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2026. I to na najslađi način, velikim preokretom nakon što je već u 17. minuti gubila 2:0.
Tri vijesti o kojima se priča
Izbornik Dalić napravio je sedam promjena u odnosu na utakmicu s Farskim Otocima. U prvu postavu ušli su neki igrači koji manje igraju u svojim klubovima i to se već na prvi pogled može osjetiti. Vatreni su katastrofalno otvorili utakmicu, posebno u obrani. Ćaleta-Car napravio je dvostruku kardinalnu pogrešku u jednoj akciji, a nije pretjerano bolje reagirao niti Šutalo kod drugog gola.
Na semaforu je svjetlilo 2:0 za domaću momčad i Hrvatska je bila u jako teško situaciji. Izgledala je indisponirano, igra je bila ispod razine u prvih tridesetak minuta, ali onda ju je igru vratio Rubežić skrivivši jedanaesterac pregrubim startom na Jakiću. Jedan gol nerijetko u nogometu zna stubokom promijeniti situaciju na terenu, a upravo je to bio slučaj u ovoj utakmici. Perišić je s bijele točke smanjio na 2:1 i puno lakše se otišlo na odmor.
Trijumf čeličnog karaktera Vatrenih
U drugom dijelu došlo je do nekih promjena u momčadi. Vatreni su živnuli ulascima Stanišića, Pongračića, Kramarića, Muse i naposljetku kapetana Modrića. Nije da je Hrvatska ne znam kako nadigrala Crnogorce, Krstović je i dalje opasno prijetio i zadavao glavobolje hrvatskoj obrani, no izdanje je bilo bolje nego u prvom poluvremenu.
Bilo je i sreće, jedna vratnica, Livaković je spašavao u završnici, ali opet se pokazala koliko su Vatreni iskusni i prekaljeni u mnogim bitkama. I kada ne igraju dobro, i kada se sve započne naopako, u stanju se preokrenuti tijek utakmice. Čim protivnik malo posustane i ukaže se kakva-takva šansa, objeručke je zgrabe.
Doduše, teško da bi se to dogodilo protiv neke kvalitetnije reprezentacije, Crna Gora trenutačno je ipak donji dom europskog nogometa, no u ovim kvalifikacijama vidjeli smo koliko je bilo iznenađenja i raznih šokova. Nije lako napraviti takav preokret protiv bilo koga, pokazatelj je čeličnog karaktera hrvatske reprezentacije.
Dalić će se osloniti na provjerene snage
Jakić je još jednom pokazao koliko je uporan i marljiv, gol mu je bio nagrada za sav trud i predanost koju iskazuje u kontinuitetu, a Vlašićev pobjednički pogodak bio je šlag na tortu cijele priče. Topovski udarac koji potvrđuje da je zaslužio povratak među Vatrene. Pobjedi se ne gleda u zube, ali igra se mora analizirati. Nismo doznali ništa posebno novo, i prednosti i problemi ostali su isti.
Kao što rekosmo, vidljiv je nedostatak standardnosti i forme nekih igrača. Posebno je teško napadačima kada imaju slabiju minutažu u klubovima, golgeterska forma teško se stječe s klupe. Vidi se da su Ivanović i Matanović izgubili sigurnost i samopouzdanje. Ima još dosta vremena da vrate formu, valjda će im se popraviti situacija u klubovima. Livaković također ne igra u klubu, i to još manje, no on je ipak puno iskusniji i uspijeva držati razinu.
Dalić ipak nema slatke brige, svježe krvi nema
Svjetsko prvenstvo je još daleko, ali iz utakmice u utakmicu sve govori da će se Dalić na Mundijalu osloniti na provjerene snage, 15-16 igrača koji će iznijeti najveći teret. Ipak, borba za 26 mjesta bit će prilično neizvjesna. Činjenica jest da Dalić ipak nema slatke brine što se tiče popunjavanja momčadi jer ima podosta onih koji konkuriraju za mjesto u kadru, a nisu u bajnoj formi. Izbornik je izrijekom spomenuo neke koji ovaj put nisu bili tu; Baturinu, Luku Sučića, Majera…
Svježe krvi, odnosno motoričnih i hitrih igrača, za kojima je izbornik zavapio nakon gostovanja u Češkoj, zasad nema i nema naznaka da će ih se pronaći. Kažem, vremena još ima za dizanje forme, ali ne previše. Svi koji pucaju na mjesto u zrakoplovu za SAD, Kanadu i Meksiko, a po statusu i minulom radu nisu sigurni, moraju se zamisliti i pod hitno početi igrati.
Kako god, Hrvatska je odradila najbolje kvalifikacije u povijesti, zaključila ih je gotovo savršenim skorom: sedam pobjeda i jedan remi. Zvuči i izgleda impresivno. S nestrpljenjem čekamo ždrijeb.
Dalić nakon povijesnih kvalifikacija otkrio:
