Na današnji dan, 11. srpnja, godine 2018. ostvarena je najveća pobjeda u povijesti hrvatskog nogometa.

Naša reprezentacija od samostalnosti je izvojevala trijumf u mnogim bitkama, naši najbolji klubovi su u različitim razdobljima ostvarivali uspjehe na međunarodnoj sceni, ali po važnosti pobjede ništa se ne može mjeriti sa slavljem Vatrenih protiv Engleske u polufinalu Svjetskog prvenstva u Rusiji.

Bila je to nezaboravna večer na stadionu Lužnjiku u Moskvi, večer kada je mala Hrvatska izborila finale svjetske smotre.

Luka Modrić, Ivan Perišić, Ivan Rakitić i društvo smogli su snage da nakon dvaju iscrpljujućih okršaja koji su otišli sve do izvođenja jedanaesteraca (Danska u osmini finala i Rusija u četvrtfinalu), u polufinalu izbace Engleze.

Goropadni kakvi jesu, Englezi su dobili krila već na samom startu kada je Kieran Trippier sjajno izveo slobodan udarac i doveo ih u vodstvo. Imao je Gordi Albion još nekoliko prilika za povećanje prednosti, ali sreća i Danijel Subašić ostavili su Hrvatsku na životu.

Nastavak je donio drugu priču. Iz svlačionice je istrčala neka druga, motiviranija Hrvatska i u 68. minuti je došlo do izjednačenja. Bio je to kung-fu potez Ivana Perišića na ubačaj Šime Vrsaljka i kockasti dio tribina Lužnjikija je eksplodirao.

Otišlo se u produžetke, a kada je nakon prvoga i dalje bilo 1:1, mnogi su mislili da će i treći put zaredom Vatreni odvući utakmicu do omiljenih im jedanaesteraca.

Međutim, Mario Mandžukić se ukazao u 109. minuti, jednu loptu koju nikako Englezi nisu uspijevali očistiti je prihvatio i ljevicom matirao Jordana Pickforda. Za slavlje, za ponos, za vijeke vijekova.