Vrč ide na vodu dok se ne razbije. Tako bi se mogao opisati sinoćnji neuspjeh mlade hrvatske reprezentacije, koja se nije uspjela plasirati na Euro. Prošle kvalifikacije prošla je na jedanaesterce, ove nije.
Tri vijesti o kojima se priča
Problem je što se uopće došlo do jedanaesteraca jer je dojam da je Hrvatska ipak kvalitetnija od Gruzije. A kada kvalitetnija reprezentacija ispadne u dvije utakmice, onda se uvijek može postaviti pitanja vođenja momčadi, odnosno izbornikovih odluka.
Na vidiku veliki transfer: Brončani vatreni dogovara povratak u Hrvatsku?
Hrvatska je u finišu "regularnog" dijela uspjela postići taj treći pogodak i igrači koji su ušli imali su cijeli produžetak da zabiju i četvrti, tako da se ne može reći da je izbornik Ivica Olić kasnio s izmjenama. Zakasnio bi da nije postignut taj treći gol. Osim toga, i Beljo, i Ivanović, i Crnac dobro su igrali, bili su najbolji igrači momčadi i nije bilo smisla da ih se ranije vadi. Nije opravdanja za Olića, nego čista logika.
Splet okolnosti i kardinalne pogreške u obrani
Hrvatska je ispala zbog različitog spleta okolnosti, a kada se uzmu u obzir obje utakmice, najviše zbog kardinalnih pogrešaka u obrani. To kakve je Hrvatska primila golove i zbog kakve joj je pogreške isključen vratar u prvoj utakmici nema ni u komedijama.
Činjenica je da nije bilo ni sreće. Olić može tražiti opravdanje u tome što je imao oslabljenu momčad, pogotovo u Tbilisiju, a najviše što u sastavu nije imao najvrućeg golgetera Diona Drenu Belju, koji je i u Rijeci pokazao da je u odličnoj realizacijskoj formi.
Predsjednik UFC-a napao novinare koji "rade" za njega: "Kakvi klaunovi!"
Koliko god da se u obrani kiksalo i u napadu promašilo šansi, Hrvatska je ipak pobijedila na Rujevici. Kad se podvuče crta, mlade Vatrene skupo je stajao poraz u Tbilisiju. Dojam je da bi Hrvatska to teško izgubila unatoč smiješnom autogolu da je ostala s 11 igrača na terenu, odnosno da Nikola Čavlina nije napravio kardinalnu pogrešku i tako radikalno umanjio šanse Vatrenima da u drugom poluvremenu barem izjednače.
Ironija je sudbine da je Olić čvrsto stao iza Čavline i bio mu najveća potpora unatoč padu forme i brojnim kritikama na račun izdanja u Osijeku.
Koban poraz u Tbilisiju
S obzirom na to da je Hrvatska u Tbilisiju igrala više od pola sata s igračem manje, na kraju nam se činilo da je minimalan poraz puna šaka brade jer su Gruzijci promašili neke šanse za 2:0 i činilo se da bi im se to moglo osvetiti, no na Rujevici se pokazalo da je tih 1:0 bilo dovoljno. Ne plasirati se na Euro je neuspjeh, to se mora otvoreno reći, pogotovo kada u doigravanju imaš inferiornijeg suparnika, koji baš ne odiše pretjeranom kvalitetom.
Da se razumijemo, nije ni mlada Hrvatska neki europski kvalitativni kriterij, to se najbolje vidjelo u skupini protiv Portugala, koji se poigrao s mladim Vatrenima, ali ostaje dojam da je ipak kvalitetnija od Gruzije. Da se i plasirala, ovakva Hrvatska na Euru bi vjerojatno prošla kao i prethodne generacije. Teško da bi nešto ozbiljnije napravila. Da budemo još iskreniji, nikada Hrvatska nije postizala neke osobite rezultate s mladom reprezentacijom, pa ni u svim mlađim uzrastima.
E, sad, koji su točno razlozi, to je već druga priča. Glavni je razlog taj što Hrvatska zbog premale baze teško da može iznjedriti kompletnu momčad u jednoj generaciji. Gotovo uvijek ima pokoju golemu rupu u momčadi. Ako se prisjetimo, to nisu mogli nadoknaditi ni Modrić, Ćorluka i Eduardo.
Ipak ima materijala za seniore
Isto tako je činjenica da je primarni cilj mladih reprezentacija da izbaci pokojeg igrača za seniorsku vrstu. Naravno, što ih više bude, to bolje. Koliko će ih biti iz ove, to će vrijeme pokazati. S obzirom na viđeno, cinici će reći da se ne trebamo previše nadati. Međutim, nepravedno bi bilo reći da u ovoj generaciji nema kvalitete. Ima u svakoj liniji ponekog igrača, no očit je disbalans između obrane i i napada. Širina je puno veća prema naprijed. U obrani i veznoj liniji više je rupa.
Drugi razlog neuspjeha, a neki će reći da je to i prvi, jest lutanje i improvizacija u stručno-organizacijskom pogledu. Kritičniji promatrači reći će da se u mlađim hrvatskim vrstama događa puno veći javašluk nego u seniorima, odnosno da nije rijedak slučaj da se neki igrači guraju nauštrb drugih i da puno snažnije rade menadžerske veze.
To je očitije što se više ide prema mlađim uzrastima i što su ti igrači po logici stvari nepoznatiji javnosti, kvalitativne procjene su diskutabilnije. Uz premalu bazu i uzak izbor u jednoj generaciji, to je vjerojatno najveći razlog zbog kojeg Hrvatska ne uspijeva napraviti ozbiljnije rezultate u mlađim kategorijama.
"Kombinatorika" u mlađim uzrastima
Kada nemate pravi izbor, a još brljate i s onim što imate, onda se teško može do rezultata. Povijest nam govori da sve skupa ne ostavlja duboke posljedice na najvažniji proizvod HNS-a, a to je seniorska momčad. Doduše, može se obrnuti priča pa reći da bi rezultati seniora bili još bolji da se kvalitetnije i odgovornije radi u mlađim uzrastima.
Kako god, mladi Vatreni su zglajzali i mogu biti razočarani jer je dojam da su ispali od reprezentacije koja nije kvalitetnija i bolja. Ako je ta procjena točna, onda je najviše do stručnog dijela. To je čista logika.
Olić nije uspio u svom prvom zadatku, sigurno je napravio neke pogreške, no nema smisla tražiti njegovu ostavku ili smjenu. Mijenjanjem izbornika kao na traci neće se previše postići. Olić treba trenerskog i izborničkog iskustva baš kao i mladi reprezentativci igračkog.
Kriterij izbora stožera i zašto struka uglavnom šuti?
Naravno da se može postaviti pitanje: A kako to da relativno neiskusan trener može postati izbornik? Ključna je stavka proces biranja izbornika i stručnog stožera te po kojom se kriteriju to radi. Je li dobro i opravdano, najblaže rečeno, da bivši igrači, pa makar i s velikim karijerama, uskaču u stručne stožere s malim ili gotovo nikakvim trenerskim iskustvom?
S tim pitanjem često se sudaram u razgovorima u nogometnim kuloarima, samo u puno žešćoj varijanti. Struka javno šuti i ne usuđuje se govoriti, čast pojedincima, a u privatnim razgovorima nerijetko udara na najjače. Na kraju ispada da novinari javno moraju postavljati neugodna pitanja Savezu, a oni će se fino skriti iza naših širokih leđa.
Bez otvorenog i kritičnog dijaloga nema napretka. Tu počinje i završava priča. Kada se mrsi i mršti ispod stola, onda u mlađim selekcijama imamo rezultate kakve imamo.
