Imaš li informaciju tko ide na Euro? To je pitanje s kojim se novinari koji prate hrvatsku reprezentaciju najčešće sudaraju posljednjih dana. Raspituju se znani i neznani, no odgovor je uvijek isti – ne zna se. Osim izbornika Zlatka Dalića i njegovih najbližih suradnika, nitko pouzdano ne zna koja će to još dvojica sretnika dobiti poziv.
Kažem dvojica jer je jasno da su 24 imena više-manje sigurna. Jasno, ako ne bude novih ozljeda ili nepredviđenih situacija. Sigurni putnici su tri vratara: Livaković, Ivušić i Labrović. Od braniča na popisu će se naći Juranović, Stanišić, Gvardiol, Šutalo, Erlić, Vida, Pongračić i Sosa. U veznom redu su Modrić, Brozović, Kovačić, Majer, Mario Pašalić, Ivanušec, Luka Sučić i Martin Baturina, a u napadu Petković, Kramarić, Perišić, Pjaca i Budimir.
Koga će Dalić zvati na Euro? Traže se dvojica...
Kako je otpao Nikola Vlašić zbog ozljede, traže se još dvojica. Jedan se možda može nazrijeti. To bi mogao biti Marco Pašalić. Rijekin krilni napadač imao je dobru sezonu, a i momčad u kojoj igra imala je uspješnu sezonu. Drugo mjesto i najmanje finale Kupa za Rijeku je ipak uspjeh, pogotovo kada bi se vratili na prošlo ljeto i prognoze prije početka sezone. Rijeka nije bila u prvom planu, puno više su se apostrofirali Dinamo i Hajduk, to je činjenica.
Druga je stvar što se sezona razvijala kako se razvijala i što je u međuvremenu svima postalo jasno da Rijeka ima vrlo potentnu momčad koja je možda kadra da sruši Dinamo. Nije se dogodilo u prvenstvu, no u Kupu se možda dogodi.
Jasno je da izborniku Daliću nije trebalo dugo da sve to prepozna, već u smiraju ljeta na njegovu ciljniku našali su se neki Rijekini igrači. Nediljko Labrović odavno je u krugu reprezentacije, no pojavili su se novi kandidati, a i jedan "stari" reprezentativac koji se zadnjih godina izgubio, najviše zbog teških ozljeda.
Povratak Pjace
Naravno, mislim na Marka Pjacu, za kojeg se početkom sezone nije znalo koliko točno može nakon povratka u HNL iz Italije. Pokazalo se da u njemu ima još dinamita, da je itekako iskoristiv, iako je tijekom sezone imao dosta oscilacija, ali to se moglo i očekivati zbog svega što mu se događalo zadnjih godina. Za njega je najvažnije da sačuva zdravlje jer znanje nije upitno.
Može se reći da je imao dosta dobru sezonu, iako se mora reći da je bilo rupa. Znao bi odigrati briljantnu utakmicu kao onomad protiv Osijeka na Rujevici, a onda bi nekoliko kola bio tek prosječan ili ispodprosječan. Pa bi opet odigrao jednu ili dvije utakmice odlično ili vrlo dobro, a onda bi opet nestao. Ne može se reći da je briljirao u najvažnijim utakmicama završnice prvenstva, no ukupno gledajući, Pjaca je ipak ostavio pozitivan dojam i zasluženo će se naći na izbornikovu popisu, pogotovo jer su Vatreni u kvalitativnom deficitu na krilnim pozicijama.
Kada se vratimo na početak sezone, od Rijekinih igrača u biti se prvi u fokusu izbornika našao mladi Franjo Ivanović. Nakon zabrinjavajućih poraza od Turske i Walesa u kvalifikacijama, Dalić je tražio hitrog, trkački moćnog, potentnog napadača, a bivši veliki talent Augsburga odlično je ušao u sezonu. Nije se bez razloga u nekoliko navrata s tribina Rujevica orilo: Franjo, Franjo... Skandiranje koje se čulo do Zagreba.
Ivanović bio na korak od poziva, a onda nestao
Dalić je osobno dolazio gledati utakmice Rijeke, a prije njega i njegovi najbliži suradnici, prije svih Ivica Olića, koji je uz Marija Mandžukića u stožeru najmeritorniji za procjenu napadačkih kapaciteta kandidata koji su se našli na izbornikovu ciljniku.
Ivanović nije imao sreću zablistati pred očima izbornika. Da je uspio postići poneki pogodak pred Dalićem, vjerojatno bi dobio poziv. I tko zna kako bi se dalje razvijala njegova karijera. Ovako je izbornik odlučio da za Ivanovića još nije vrijeme, da još malo pričeka i vidi kako će se razvijati. Bilo je logično očekivati da će mladi napadač, kojem je ovo debitantska sezona u seniorskom nogometu, dodatno napredovati u drugom dijelu sezone, kada skupi još malo iskustva i u cijelosti se adaptira na elitni razred hrvatskog nogometa.
Međutim, dogodio se potpuni obrat u negativnom smjeru. U međuvremenu je ispao iz udarne postave Rijeke, proljetni dio sezone uglavnom je proveo na klupi, šest-sedam utakmica nije odigrao ni sekunde, a to je značilo da u od poziva u reprezentaciju neće biti ništa. Dapače, ispao je i iz kadra mlade reprezentacije.
Marco Pašalić legitimni kandidat
U završnici sezone Ivanović se vratio na scenu, no posve je logično da oscilira. Sjedenje na klupi ostavilo je traga na formi, a još više je utjecalo na njegovo samopouzdanje. Kako sada stvari stoje, očito je da će mu trebati vremena da uhvati kontinuitet forme.
Uglavnom, očigledno nadanje Rijekinih čelnika, napose predsjednika Damira Miškovića, da bi se Ivanović mogao naći među Dalićevim kandidatima i tako višestruko povećati cijenu na tržištu nogu uoči ljetnog prijelaznog roka, otišlo je u vjetar.
No za njega ima vremena, još je vrlo mlad i očito talentiran. Potentan je, polivalentan napadač koji bi s pravilnim razvojem i konstantnim igranjem trebao relativno brzo dostići maksimum potencijala. Vidjet ćemo kako će ta priča ići dalje, ali prilično je jasno da Ivanovićevo vrijeme tek dolazi.
Mišković i Rijeka imali su više sreće s Pašalićem što se tiče kandidature za roster Vatrenih. On je bio drugi Dalićev riječki pick, a na kraju se, uz Pjacu, prometnu u vodeću vedetu. Jednako kao i Pjaca, dobio je poziv u završnici kvalifikacija za Euro. Debitirao je protiv Latvije i u desetak minuta koliko je igrao ostavio je dobar dojam.
Vatreni nemaju takvog šutera ljevaka
Možda Pašalić nije klasično desno krilo, možda nema potrebnu hitrinu i trkačku moć da bismo ga zvali modernim krilom koje je u stanju držati cijelu stranu, možda nije baš idealno krilno rješenje, no posjeduje nešto što reprezentaciji itekako nedostaje, a to je dobar dribling i vješto snalaženje na uskom prostoru te kvalitetan šut s distance. Ove sezone postigao je 9 golova i upisao šest asistencija u 40 nastupa. Nije briljantno, ali nije ni loše. Uostalom, ni Pjaca nije imao bolji učinak (7 golova i pet asistencija u 30 nastupa). Sve je to tu negdje.
Puno je Pašalićevih lopti fijuknulo kraj vratnica. Njegovi udarci u dobrom postotku idu u okvir ili blizu vrata. Ima vrlo dobar, izrađen udarac lijevom nogom, a takav igrač nedostaje Vatrenima.
Kvaliteta mu je također što je prilično borben, može i dosta trčati, doduše, nije hitar, ali je uporan u povratnoj trci, žestok u duelu. Najvažnije je što opasan ili barem pokušava biti opasan po vrata suparnika. Ne bježi od driblinga jedan na jedan, ide okomito na gol i kao takav može biti vrlo iskoristiv, pogotovo kada Hrvatska bude tražila pogodak u završnicama utakmicama. Važno je da je igrao u momčadi za koju se može reći da je imala uspješnu sezonu, a dobrim dijelim imala je takvu sezonu i zbog njegova učinka i angažmana.
Perišić jedan jedini
E, sad, ako je Pašalić legitimni kandidat za to 25. mjesto, ostaje još samo jedan neriješen problem. Tko će upasti kao 26.? Postoji više pristupa i više načina kako da se dođe do odgovora. Svatko ima svoje mišljenje i to je posve u redu, a zna se tko odlučuje.
Stvar možemo postaviti ovako: Ako nemate neku posebnu individualnu statistiku, ako ove sezone nijednu bitnu utakmicu niste odigrali na nekoj većoj razini, a još ako se ne možete pohvaliti ni momčadskim uspjehom, kako da očekujete poziv u reprezentaciju? Posebno ako dođete u momčad koja je na prvom mjestu, a nakon vašeg dolaska završi s najmanje 16 bodova zaostatka za prvakom.
Jedan način je da ste bili ozlijeđeni i da se zovete Ivan Perišić, odnosno da ste istinska legenda Vatrenih, svakako jedan od najboljih hrvatskih nogometaša u povijesti. U zadnjih nekoliko godina najvažniji i najbolji uz Luku Modrića. Hoće li i koliko biti spreman za Euro, to ćemo vidjeti, ali Perišić je svoj status izborio i zaslužio minulim radom. U njegovu rangu trenutačno je jedino kapetan Modrić. Svi ostali ipak su malo ispod, pa i neupitne senatorske zvijezde reprezentacije poput Matea Kovačića ili Marcela Brozovića.
Fizika i moć - Matković!
Drugi je način da ste nešto odigrali, a da ste uz to mlađahni, da vas se priznaje ponajvećim talentom hrvatskog nogometa, da igrate na deficitarnoj poziciji i da imate igračke karakteristike koje nedostaju reprezentaciji. Ima li takvog igrača u HNL-u? Možda ih trenutačno uopće nema. U svakom slučaju, malo je kandidata. Možda postavljene uvjete najviše ispunjava Osijekov talentirani napadač Anton Matković. Vatreni nemaju takvog napadača, barem po fizičkim kapacitetima. Visok, jak, moćan, a iznimno hitar.
Djelomično me podsjeća na Alena Bokšića. Iako je usporedba s takvom klasom sigurno preuranjena, ali na tom je tragu što se tiče fizike. Ima ga smisla pozvati ako ništa drugo onda zbog toga što taj 26. igrač ionako nije u prvom planu, a njemu to neće biti nikakav problem i neće stvarati nepotrebne tenzije. Dakle, zbog mladosti, skupljanja iskustva, cjelokupne atmosfere, ali i igračkog potencijala.
Vatrenim braničima treba i moćan sparing-partner na treninzima. Na turniru će se sigurno sudarati s napadačima takvog fizičkog kalibra. Treba im netko da se ne uspavaju, tko će podizati ritam na treninzima. Otkako je Perišić ozlijeđen, Hrvatska trenutačno nema u kadru igrača takve hitrine i siline. Intenzitet treninga s njim u postavi sigurno bi bio izazovniji za hrvatske stopere i bekove.
Matanović ima najjače brojke i možda je najviše zaslužio
Na kraju krajeva, možda se i tijekom turnira ukaže potreba za uvođenjem takvog napadača, koji može pobjeći, razvući suparničke braniče, othrvati se i istrčati kontru do kraja. Tko zna, možda ga Dalić ima u primisli zbog svega rečenog.
Ima li izvan HNL-a neki sličan hrvatski igrač? Prva pomisao pada na Igora Matanovića. Mladi hrvatski reprezentativac igra odličnu sezonu u Karlsruheu, petoplasiranoj momčadi 2. Bundeslige. U 31 nastupu postigao je 14 ligaških golova i upisao je 7 sedam asistencija. To što igra u drugoj njemačkoj ligi nije mu otegotna okolnost. Znamo kakva je 2. Bundesliga, po kvaliteti sigurno ispred HNL-a, ali i mnogi drugih europskih elitnih liga. Visok, jak, fizički moćan, a postiže golove. Kud ćete bolje!?
Kada se vidi učinak, možda je najviše zaslužio poziv u reprezentaciju u kontekstu novih igrača. Što bi mnogi rekli da neki igrač iz Dinama, Hajduka ili Rijeke ima takav ligaški učinak, a da ga se ne pozove u reprezentaciju?
Koji će biti kriterij?
Primjerice, Bruno Petković postigao je 11 ligaških golova i upisao 5 asistencija. Marko Livaja prvi je strijelac Hajduka s 10 golova i četiri asistencije, a Niko Janković postigao je 8 golova i upisao pet ligaških asistencija. Da ne pričamo o nekim drugim kandidatima. Zašto, recimo, zvati Josipa Brekala, a ne bilo koga iz Dinama? Recimo, Vidovića ili Špikića? Na kažem da se treba, a još manje mora zvati igrače Dinama, nego koji su onda kriteriji?
Možemo mi pričati o dojmu i mišljenjima, ali Matanović igra u jačoj ligi od mnogih kandidata, a brojke su mu osjetno jače. Kako god okrenuli, njegov učinak je impresivniji čak i od nekolicine koji će se sigurno naći na popisu za Euro.
