Tri vijesti o kojima se priča
Hrvatska nogometna reprezentacija po prvi put u svojoj povijesti zaigrat će protiv reprezentacije Kolumbije. Države velike nogometne povijesti, ali i živopisnih likova. Jedan od takvih, možda i najzanimljiviji, a i koji je imao najviše direktnog doticaja s hrvatskim nogometnim rezultatima je Faustino Asprilla.
Faustino Asprilla bio je nogometni komet koji nije pitao za dopuštenje – jednostavno bi se pojavio, zabljesnuo i nestao, ostavljajući za sobom miris južnoameričke ulice i tragove genija koji se ne da ukrotiti.
Poseban nogometaš posebne priče
Nije igrao nogomet kako su ga učili, nego kako ga je osjećao – kao improvizaciju, kao ples na rubu kaosa. Bio je to nogometaš koji nije pripadao sustavima, nego trenucima. Kad bi lopta stigla do Faustina Asprille, igra bi prestajala biti igra i postajala bi priča, kratka, nepredvidiva i često nevjerojatna. Asprilla nije bio samo igrač, bio je događaj – i baš zato ga se ne pamti po statistikama, nego po osjećaju koji si imao dok si ga gledao.
Preko Cúcuta Deportiva i Atlético Nacionala, Parme i Newcastle Uniteda, pa ponovno Parme, a onda brazilskih Palmeirasa i Fluminensea, pa ponovno u Kolumbiju. Na kraju je zbog raznih faktora odigrao puno manje utakmica nego što je mogao, ali svugdje je ostavljao poseban trag.
Lakat i pogodak s Maksimira dugo mu nisu oprostili
A i u Hrvatskoj ga pamtimo jako dobro, po jednoj večeri kad je Newcastle United došao na Maksimir, a Dinamo (tada pod imenom Croatia) stao nasuprot s vjerom da se može igrati protiv svakoga. Uostalom, donijeli su minimalni poraz 1:2 sa sjevera Engleske.
Bila je to 1999., godina kad su europske noći još mirisale na neizvjesnost i kad su hrvatski klubovi tražili svoje mjesto pod europskim suncem. Dinamo je tada tražio potvrdu svoje vrijednosti protiv renomiranog engleskog sastava, a susret je donio otvorenu igru i nekoliko upečatljivih individualnih trenutaka.
Među njima se posebno isticao Faustino Asprilla, čiji je stil igre i tada bio prepoznatljiv – brzina, nepredvidivost i sposobnost da iz ničega stvori višak. Ali Maksimir ga ne pamti samo po tome.
U vrijeme dok još nije bilo VAR-a, Kolumbijac je drsko udario Srđana Mladinića laktom u lice, no crvenog kartona nije bilo jer nijedan sudac nije vidio ono što su vidjele kamere.
Upravo je Asprilla nešto kasnije realizirao kazneni udarac, uz koji je došao i crveni karton Gorana Jurića. Vratili su se zagrebački plavi u pravoj drami, izborili produžetke, a onda ih je tamo razočarao Temuri Ketsbaia.
Tiho završio karijeru, a onda odjednom - gol na naslovnici
Igrao je Asprilla sjajno i za svoju Kolumbiju – u 57 utakmica postigao je 20 pogodaka – ali svugdje je ostavljao dojam da može i mora igrati bolje, kao da je igrao onoliko koliko mu se tog dana dalo. I nije previše pažnje obraćao na to.
Nakon kraja karijere vratio se u Kolumbiju te nije bilo previše vijesti o njemu, sve do 2007. godine, kad se pojavila fotografija koja je obišla svijet. No ne baš javno, zbog sadržaja koji se na njoj nalazio.
Faustino Asprilla ponovno je dospio u središte pozornosti, ali ovaj put izvan nogometnih travnjaka. Njegovo pojavljivanje u časopisu SoHo Magazine, u kojem je pozirao gol, izazvalo je veliku pažnju javnosti i medija diljem Latinske Amerike. Bio je to potez koji je savršeno odgovarao njegovoj javnoj slici – provokativan, samouvjeren i potpuno lišen zadrške, baš kao i njegova igra u najboljim danima.
Fotografije nisu bile tek senzacija radi senzacije, već nastavak priče o igraču koji je uvijek živio izvan okvira očekivanog. Naime, Asprilla je kroz anketu pitao fanove koga bi voljeli vidjeti golog na naslovnici tog časopisa, inače časopisa za muškarce, a najveći broj odgovora bio je – njega.
Nije se suzdržavao, nego je upravo to i napravio. Umjesto pripadnica ljepšeg spola, na naslovnici su se našli Faustino Asprilla i njegov „najbolji prijatelj“.
Problemi sa zakonom, privatni poslovi, reality zvijezda...
Godine 2008. našao se u ozbiljnim problemima sa zakonom u Kolumbiji, nakon što je uhićen zbog navodnog pucanja iz vatrenog oružja u blizini svoje farme. Slučaj je završio kućnim pritvorom i optužbama za nedozvoljeno posjedovanje oružja i materijalnu štetu, čime je još jednom potvrđena njegova reputacija impulzivne i kontroverzne javne figure.
No njegova priča ni tada nije krenula mirnijim putem. Pojavljivao se u televizijskim formatima poput kolumbijskih reality emisija, vraćao se simbolično na stadion St James' Park 2011. pred navijače Newcastle Uniteda, a kasnije je bio povezan i s mogućim angažmanom u radu s mladim igračima.
U godinama koje su slijedile ponovno je privlačio pažnju – od bizarnijih poslovnih poteza poput lansiranja vlastite linije kondoma pa sve do anegdota iz karijere, uključujući i sukob s Joséom Luisom Chilavertom, koji je, prema njegovim riječima, imao i ozbiljne posljedice izvan terena.
Kako god bilo, Asprillu danas smatraju jednim od najboljih Kolumbijaca koji su šutali loptu, čovjekom koji je trebao biti predvodnik generacije nakon one Valderramine, ali to nikad nije u potpunosti opravdao. No svi koji su ga gledali sjećat će ga se dok god budu obitavali na ovom svijetu.
