Možda je u trokutu Real – Lyon – Ajax nizozemski prvak najslabiji, ali to je i dalje prejako za Dinamo. Nažalost, prva tri kola pokazuju koliki je jaz između najboljeg što ima HNL i standardne razine Lige prvaka. Hrvatski prvak 'opipao je puls' svojim takmacima u skupini D. Najbolje su 'modri' stajali protiv Reala, koji te večeri ipak nije do kraja stisnuo gas. No, što vrijeme više prolazi, ta utakmica sve je sličnija onoj između Hrvatske i Brazila na SP 2006. Maksimalno 'napaljenje' naših, minimalan poraz, solidan dojam… a protiv onih gdje se (možda) može računati na bodove, daleko od bilo kakvog pozitivnog rezultata. Prema viđenom, Ajax, označen kao 'prilika za bodove', puno je bliže Lyonu nego Dinamo njemu.
Razočaranje koje ostaje nakon ovakvih poraza, posljedica je 'lažnog ogledala' zvanog HNL. Za ovdašnje društvo Dinamo je Ajax, i zato mu nije drama izgubiti u Zadru. Jer konkurenti će također pogubiti dovoljno bodova da se to neće ni osjetiti. Ali, skok iz HNL-a u Ligu prvaka ne može se izvesti ni u 'čizmama od sedam milja'. Jednostavno ne ide. U Ligi prvaka sve se radi brže nego što su Dinamovi igrači navikli i brže no što im u svakodnevnom HNL životu treba. 'Stići' i 'pobjeći', što na domaćim livadama rade s lakoćom, među europskom višom klasom ne prolazi. Ova je momčad složena tako da je u Hrvatskoj prvi i glavni favorit za duplu krunu, a u Europi bi se puno primjerenije i natjecateljski ugodnije snalazila u Europskoj ligi. Da, to je Liga prvaka za siromašne, tamo nema zlatnog posuđa i milijuna. Ali tamo bi bilo lakše ugrabiti bodove, ojačati koeficijent, biti natjecateljski 'živ' do zadnjeg kola.
Lijepo zvuče rečenice „kako se mora puno raditi“ da bi se došlo na taj nivo. Oni koji znaju kako se razvijaju predispozicije za brzinu i izdržljivost, znaju da je to proces koji počinje u djetinjstvu, a ne u seniorskom uzrastu. Ovi igrači Ajaxa, na primjer, trenirani su od malena da sa dvadeset, dvadesetdvije godine uskoče u Ligu prvaka i tamo budu konkurentni. Kod nas 'šteka' u tom segmentu rada s mladima. Poslije je kasno popravljati stvari. Drugi 'must do' je raskopati čim prije glomazni HNL i od njega napraviti koliko-toliko zahtjevnu ligu koja će ponuditi više jakih utakmica.
Vratimo se utorku navečer. Kruno Jurčić nije bio miljenik publike ni kao igrač, pa ga se i kao trenera ne drži odveć atraktivnim. Ali, Kruno je metodičan, pošten, marljiv trener i radnik. I 'šiva iz donesenog materijala'. Narodski kazano „što ima, s tim klima“. I njega melje jaz između domaćeg i europskog natjecanja. U Hrvatskoj mora igrati atraktivno i napadački jer se to od Dinama očekuje i realno, Dinamo tako može i mora. Ali ta igra u Ligi prvaka ne prolazi. Zato ne može kroz HNL trenirati za Europu. A kad protiv Ajaxa 'spusti gard' i zaigra kao da je domaće prvenstvo – onda curi na sve strane.
Kada je dvadeset minuta prije kraja, kod 0-1, izvukao napadača, a ubacio Pokrivača, tribina je okrenula 'palac dolje'. Objašnjenje koje 'drži vodu' je da se Jurčić u tom trenutku prepao da mu Ajax iz kontri ne utrpa pet komada (a bilo je blizu). I zato, koliko god taj potez bio nepopularan, on se može razumjeti. Puno više mu zamjeram što je kalkulirao sa sastavom zadnje linije, što je sam sebi skočio u usta, i od vrhunskog stopera Domagoja Vide pokušao napraviti prosječnog beka. Kojeg je Derk Boerrigter poprilično izmasakrirao…
