Michael Schumacher jedan je od vozača koji su obilježili povijest Formule 1. Tko je bolji: on ili Ayerton Senna ostat će vječna dvojba, a odgovor na ovo pitanje ovisit će o subjektivnosti stručnjaka ili ljubitelja F1. No, jedno je sigurno: Schumi je statistički najuspješni vozač u povijesti sporta te je u svojim najboljim danima odvezao bezbroj nezaboravnih utrka i to treba poštivati.
Tri vijesti o kojima se priča
Slavni F1 vozač počeo je svoju karijeru u kartingu, kao i mnogi drugi velikani. Na početku njegov otac Rolf morao je raditi dva posla da bi mogao podržavati karijeru Michaela, no ubrzo je lokalni biznismen u Karpenu uočio talent mladog vozača i financijski trošak preuzeo na sebe.
Godine 1989. Schumi je s 18 godina potpisao za momčad svog budućeg menadžera Wilija Webera u Formuli 3, gdje je 1990. osvojio titulu. Zajedno sa Frentzenom i Wendlingerom 1991. godine ušao je u Mercedesov juniorski program i zatim nastupao u svjetskom prvenstvu prototipova, gdje je za momčad Sauber Mercedes ostvario nekoliko impresivnih pobjeda.
U Formuli 1 Schumi je debitirao 1991. godine na belgijskoj Spa. Mercedes je platio 150 tisuća dolara Jordanu da bi mladi 22-godišnji Nijemac dobio mjesto za volanom, no već u svom prvom nastupu Michael je oduševio. U skromnom bolidu Schumacher je ostvario sedmo mjesto u kvalifikacijama, zatim se probio na startu no ubrzo zbog problema s kvačilom odustao.
Flavio Briatore uočio je njegov talent i odmah ga, već za sljedeću utrku, oteo Jordanu i doveo u Benetton. Već na svojoj drugoj utrci karijere Schumi je u Monzi osvojio peto mjesto.
Godine 1992. Schumacher je na kišnoj utrci u belgijskoj Spa ostvario svoju prvu F1 pobjedu u karijeri. U konkurenciji s Mansellom, Sennom i Patreseom bio je to sjajan uspjeh, s obzirom na bolid koji nije bio pobjednički.
Benetton je postajao sve bolji i bolji, te se Schumacher 1994. godine konačno mogao boriti za titulu svjetskog prvaka, te tragične godine u kojoj je Senna poginuo u Imoli. Godina puna kontroverzi donijela je Nijemcu čitav niz pobjeda, čitav niz kazni, ali na kraju i žestok sudar s Hillom koji mu je donio titulu, te prezir mnogih ljubitelja F1. Sljedeće 1995. godine Hille je dvaput uzvratio Schumacheru izbijanjem sa staze u Silverstoneu i Monzi, no ishod je bio isti: Schumi je postao dvostruki svjetski prvak.
Godine 1996. Schumi je prešao u Ferrari. Talijanska momčad prilikom njegovog dolaska bila je u kaosu, bolid potpuno nekonkurentan. No, i s takvim bolidom pobijedio u Barceloni, Spa i Monzi, a posebno je bila impresivna vožnja na Velikoj nagradi Španjolske po kiši. Ako je Senna bio 'kišni čovjek', Schumi je u svojoj karijeri pokazao da je barem jednako dobar po mokroj stazi...
Godine 1997. nova kontroverza: sudar s Villeneuveom na posljednjoj stazi u Jerezu nakon kojeg su Schumacheru oduzeti svi osvojeni bodovi u sezoni, i opet je stavljen na stup srama.
Nakon dvogodišnje vladavine Mike Hakkinena, te loma noge u Silvestroneu 1999. koji ga je bacio unazad, Schumi je došao ponovo na svoje. U novom tisućljeću zavladao je Formulom 1 i pet puta zaredom od 2000. do 2004. osvajao naslov prvaka, što nikom nikad nije pošlo za rukom.
Posebno su u tom razdoblju bili impresivni njegovi dueli s Montoyom, no bodovno gledano nitko ga nije mogao ugroziti.
No, onda se pojavio Fernando Alonso, koji je 2005. godine došao do svoje titule, u sezoni u kojoj Schumijev Ferrari nije imao izgleda zbog sporih Bridgestone guma.
Sljedeće 2006. godine Alonso je tukao Schumachera u izravnom okršaju za naslov prvaka. Sezona puna strašnih duela, uz jednu kontroverzu u Monte Carlu (Schumi zaustavio bolid u zadnjem zavoju), na kraju je pripala Alonsu, zahvaljujući eksploziji motora Schumacherovog Ferrarija na predzadnjoj utrci u Suzuki. Ipak, posebno je impresivna bila vožnja Nijemca u Kini, kada je ostvario posljednju pobjedu u karijeri, a također i na zadnjoj trci u Brazilu, gdje je tijekom cijele utrke preticao i probijao se.
Schumacher se oprostio 2006. godine, ali sada se vraća. U suradnji s Rossom Brawnom, čovjekom koji je bio dio njegovih uspjeha i u Benettonu i Ferrariju, juriša 41-godišnji Nijemac po osmu svjetsku titulu. Sedam naslova prvaka, 91 pobjeda, 68 pole pozicija, 250 startova u F1 utrkama. Nije mu dosta...
'Ova je suradnja za mene zatvaranje kruga. Mercedes mi je godinama pružao podršku na početku moje karijere, nadam se da ću im sada moći vratiti za to. Trogodišnje odsustvo iz Formule 1 mi je vratilo svu energiju. Spreman sam za velike stvari, apsolutno vjerujem da mogu biti kompetitivan. Uvjeren sam da se zajedno možemo uključiti u borbu za svjetski naslov,' izjavio je nakon senzacionalnog potpisivanja ugovora s Mercedes GP-om.
Ako kao 41-godišnjak osvoji titulu, tko mu može reći da nije najveći vozač F1 svih vremena?
