Ostali sportovi
SPORTOVI
Ostali sportovi
Senzacija dana u Londonu

Zlatni Cernogoraz: Dosta mi je Igara, moram pomoći ocu u restoranu

''Nisam još svjestan da sam olimpijski prvak, a jedva čekam doći u svoj Novigrad'', kazao novi olimpijski pobjednik u trapu Giovanni Cernogoraz.

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

"Imao sam malu tremu, još ujutro na kvalifikacijama, ali i na početku finalne serije. No, nakon prvih pet metaka sam se smirio, uravnotežio, bio sam iznimno koncentriran. Malo su mi noge klecnule kada je zatajio zadnji metak u finalnoj seriji, morao sam ponavljati hitac i to je bio ključni pogodak. Tada mi je Anton Glasnović pokazao da imam osigurano srebro. U raspucavanju za zlato je Talijan prvi kiksao i, eto, osvojio sam zlato", kazao je 30-godišnjak iz Novigrada, koji je u službenom biltenu Igara napisao da je konobar jer radi u očevu restoranu u Novigradu koji se zove Giovanni.

 

 

 

 

"Jedva čekam doći kući, u restoranu je već sada fešta, a nitko od mojih nije mogao doći u London jer je turistička sezona. Drago mi je što sam postao i prvi Istrijan sa olimpijskim zlatom nakon Mate Parlova, mog velikog uzora", kazao je iznimno skromni Cernogoraz, koji je medalju posvetio svojoj obitelji, a pogotovo svojoj djeci Leonardu i Evi.

Cernogoraz je ove godine postao europski prvak na Cipru, a lani je osvojio Svjetski kup, a radi se o vrlo omiljenom strijelcu i među suparnicima jer je jedva došao do novinara pozdravljajući se s kolegama koji su mu čestitali.

"Lani sam previše nastupao, malo sam se istrošio, pa sam ove godine malo nastupao i trenirao, pripremao se za OI. Fali mi još samo svjetska titula", izjavio je Cernogoraz, koji ne zna porijeklo svojeg prezimena, ali misli da je crnogorsko, a rodio se u bolnici u Kopru jer je Pula bila predaleko.

Cernogoraz se vraća u Hrvatsku već u utorak jer mu je već "dosta Igara, a mora pomoći ocu u restoranu", a za kraj je izrekao još jednu želju:

"Ako bi bilo moguće, htio bih da dobijem posao u vojsci ili policiji, kao što su to dobili neki drugi vrhunski sportaši prije mene".

Anton Glasnović je u finalu bio šesti, ali osmijeh nije silazio s lica.

"Ovo je čudo, jako sam sretan zbog Giovannija, a ja sam loše počeo da bi potom puštao golubice. Ušao sam u finale što mi je bio i cilj. Imao sam dobar osjećaj, a puno su mi pomogli i savjeti mog brata i trenera Josipa. Eto, ne može proći olimpijsko finale trapa bez Glasnovića, Josip je u Pekingu bio peti u finalu, a ja sam mu bio trener", kazao je Anton Glasnović, koji je ipak nenaviknut na silnu pažnju kojom Britanci obasipaju strijelce na strelištu Royal Artillery Barracks.

"Nikad nisam pucao pred ovoliko ljudi, eto doživio sam i da mi ljudi plješću kada pogodim. To u Hrvatskoj mogu samo sanjati jer je ovo ipak mali sport. Jedini problem na streljani je stalno i brzo izmjenjivanje sunca i oblaka, to stvarno može razbiti koncentraciju", kazao je Anton Glasnović, koji bi poput Cernogorza također kao vrhunski sportaš htio posao u vojsci. (Hina)

Nastavi čitati

Nastavi čitati