Iako je u Zagreb stigao kao glavni favorit za pobjedu, s obzirom na crveni startni broj i vodeću poziciju u poretku ove discipline te na krilima dvije ovosezonske pobjede (Beaver Creek i Flachau), Zagrebačka gora još se jednom pokazala kao neosvojiva tvrđava za domaćeg dečka. Ivica je i sam nakon utrke priznao kako je silno želio pobijediti, ali kako je pritisak nevjerojatan i da se od toga iz godine u godinu ne može pobjeći, bez obzira na to koliko iskustva imao. No u ukupno petoj utrci, četvrti put završiti na postolju pred 15.000 domaćih navijača, svakako nije za odbaciti, već za svaku pohvalu i istinski stisak ruke.

,,Naravno da mi je teško gledati utrku iz ove pozicije, veseli me što sam barem skijala s kamerom''

A to je nakon utrke u ciljnoj ravnini poželjela napraviti i naša skijašica u mirovini, Samoborka Nika Fleiss, no čestitara je bilo mnogo i morala je dočekati da dođe na red. Zamišljenog pogleda, sa skijama i kacigom u ruci, prizor koji već dulje vrijeme nismo vidjeli. Naime, simpatična 27-godišnjakinja je od travnja 2010. godine bila prisiljena objesiti 'skije o klin' jer su čelnici Hrvatskog skijaškog saveza pod pritiskom rezanja troškova, bili prisiljeni udaljiti je iz A reprezentacije. Nika je nakon toga mogla nastaviti skijati u vlastitom trošku, no skupiti 120.000 eura za jednu sezonu, bila je nemoguća misija.

„Naravno da mi je teško gledati utrku iz ove pozicije. Veseli me što sam barem skijala s kamerom, da sam barem malo na skijama i da osjetim ponovno kolce, ali to nije ni blizu onog pravog skijanja na kakvo sam inače naviknula,“ pomalo tužno nam je rekla Nika koja je uoči ženskog slaloma na Sljemenu prije tri dana otkrila kako vrlo ozbiljno razmišlja o povratku na staze.

„Nikada nisam toliko razmišljala o pokušaju povratka. Moram priznati da mi nedostaju natjecanja i adrenalin koji ona nose, a osjećam i da mi se nekako znanje posložilo. Ali treba pronaći sponzore i milijun kuna“ rekla je tada Nika i bacila rukavicu potencijalnim investitorima, koji bi bili voljni dati još barem jednu šansu skijašici koja je skijala u eri nedodirljive Janice Kostelić i kao najuspješniji rezultat u Svjetskom kupu ubilježila šesto mjesto u švicarskom Lenzerheideu 2005. godine. Dvaput je nastupala na Olimpijskim igrama i najbolja je bila 2002. u Salt Lake Cityju kada je zauzela 12. mjesto.

„Za sada nema pomaka. Oni koji čitaju novine sve znaju, nema sponzora i nema novosti. Ako se nađe netko i pokaže se da se može zatvoriti financijska struktura za sezonu, zašto ne, ma vratila bih se sigurno, u to ne morate uopće sumnjati i trenirala bi svaki dan.“

Želja dakle nije upitna.

„Ne, stvarno nikako“, rekla je Nika za GOL.hr i konačno navukla mali osmijeh na lice, zapravo jedan od rijetkih koji smo vidjeli u krugu Ivice Kostelića. Dojam je da su svi očekivali pobjedu i da ih treće mjesto i ukupno 46. mjesto na postolju u Svjetskom kupu nije zadovoljilo.

„Ja mu iskreno čestitam na rezultatu, ali isto tako mislim da ako se sljedeće godine ne baci na glavu i ne da od sebe 300 posto, uvijek će mu tih par stotinki nedostajati do pobjede. Možda to ima veze i sa srećom, to ne znam, ali sigurno da mi je žao, no njemu je sada samome vjerojatno najgore“.

I Nika zna koliko aktualni pobjednik Svjetskog kupa i vodeći slalomaš svijeta želi krunu Snježnog kralja kojom su se u dosadašnjih pet sljemenskih utrka 'kitili' dvaput Austrijanci (Marcel Hirscher 2011. i Mario Matt 2008. godine) te po jednom Šveđani (Andre Myhrer 2011.), Talijani (Giuliano Razzoli 2010.) i Francuzi (Jean-Baptiste Grange 2009.). Ivica je čak tri puta ostao 'kratkih' rukava, osvajvši druga mjesta i u četvrtak navečer treću poziciju. Reći ćemo, ajde barem da još jednom ne gleda tako blizu u leđa protivniku.

„Mislim da je Ivičina najveća želja i san pobijediti na Sljemenu. To je i on sam nekoliko puta ponovio. Ali osim razlike u bodovima koje skuplja za ukupnu pobjedu u Svjetskom kupu, mislim da mu je svejedno jel drugi ili treći,“ realno je priznala Nika, koja nam je dala i malu analizu Ivičinog nastupa, koji u teškim uvjetima i prilično mekanoj stazi nije mogao bolje.

„Nezahvalno je komentirati je li to bila ona prava vožnja kako on inače zna jer to zna samo on. To je sigurno bilo vrhunsko skijanje, nije bilo previše pogrešaka, možda samo jedna mala. Staza je bila i malo uništena, a i bila je malo drugačije postavljena, drugačije nego što je to uobičajeno. Ma tu je zapravo milijun faktora. Najgore bi bilo reći da se nije dobro skijao. To nije istina, ali malo mu je falilo, sad je li to sreća ili ne, ne znam. Mi sad svi mašemo glavom zbog toga što je on treći i žalosni smo, ali ovo je fenomenalno, samo što smo svjesni da on želi ovo prvo mjesto“, iskreno je zaključila Nika i time opravdala Janičine suze u cilju, koje su očito bile pokazatelj da je Profesor Kostelić u Zagreb došao s namjerom da pobijedi, treći put ove sezone u slalomu. No ne sumnjamo, bit će još prilike za to, a onda će, kako je drugoplasirani u sinoćnoj utrci Nijemac Felix Neureuther rekao, sigurno zavladati pravo ludilo pred prekrasnom zagrebačkom publikom, koja ni ove godine nije razočarala.