Ngetich (29) je bila nadomak pobjede, međutim 100-tinjak metara od ciljne ravnine je kolabirala i činilo se da je za nju utrka završena. Invalidska kolica bila su spremna, kao i liječničko osoblje, no Kenijka se nije namjeravala predati na samom cilju.
Ngetich je posljednjih 100 metara odlučila odraditi na rukama i koljenima, što je u jednu ruku bio fascinantan prizor, no u drugu zastrašujući. Naime, Kenijka se tresla poput šibe na vjetru od iznemoglosti, a na samom ulasku u cilj joj je i slina počela nekontrolirano curiti.
"Ne sjećam se što se dogodilo, nisam uopće vidjela ciljnu ravninu. Ne sjećam se ničega, ni puzanja. Čak se ne sjećam ni da sam kolabirala", rekla je kenijska maratonka nakon što je došla k sebi.
Liječnici su joj nakon utrke izmjerili nisku razinu šećera u krvi, koje je, prema mišljenju mnogih, moglo imati i daleko teže posljedice po atletičarku. No srećom, nekoliko doza infuzije i odmor pomogli su da se njeno stanje normalizira.
"Trčala si hrabro, a puzala još hrabrije. Nikada nisam vidio ovako nešto u životu", poručio joj je direktor utrke John Conley.
