Nevjerojatna priča o želji za natjecanjem stiže nam iz zagrebačkog Ragbi kluba Mladost. Nakon što su dobili pozivnicu za neslužbeno europsko prvenstvo u Sankt Peterburgu, najstariji ragbi klub u Hrvatskoj nije imao novca za pokriti troškove puta. No nisu sjedili i tugovali, već su pokrenuli crowdfunding kampanju i u samo nekoliko dana osigurali vizu za Rusiju.
Tri vijesti o kojima se priča
Ragbi sedam, inačica je puno poznatijeg starijeg brata u kojem ne igra 15, već - pretpostavljate, 7 igrača u svakoj ekipi, a u tom sportu prvak hrvatske je zagrebačka Mladost.
Kapetan Mladosti Nik Jurišić:
"Mi smo dosta povezani i van ragbija tako da se mi slažemo - mi smo kao mali sektaši."
Osvajanjem naslova mali su "sektaši" zaslužili pozivnicu za jaki međunarodni turnir koji se iduća dva dana održava u Sankt Peterburgu. No kako je riječ o amaterskom klubu, troškove od ukupno 10 tisuća dolara sami nisu imali odakle pokriti. I onda je netko spomenuo crowdfunding - skupljanje donacija putem interneta.
Dario Oxenham pojašnjava:
"Jedna prijateljica od suigrača došla do kluba i uz druženje nama to predložila i eto - mi smo išli bez ikakvih očekivanja i uspjeli smo više od očekivanja."
Snimili su video i objasnili zašto trebaju skupiti 3000 dolara u samo deset dana. Nisu ni slutili da će već trećeg dana nadmašiti tu brojku.
"Novaca je bilo stvarno iz svukuda - iz Pakistana, iz Vijetnama, iz Koreje, Novi Zeland, Australija, Hrvatska naravno - stvarno od svukuda", kaže Oxenham.
Na kraju se brojka zaustavili malo iznad 5 tisuća dolara, pa su Mladostaši mogli čekirati vize za Sankt Peterburg.
Kapetan momčadi ističe:
"To prvenstvo u Rusiji se održava već nekoliko godina kao neslužbeno europsko prvenstvo - al pari kao nogometna Liga prvaka. Mi ćemo dat sve od sebe, mi smo prije svega zahvalni što uopće idemo gore i treba biti skroman, kao što je to glavna vrlina ragbija."
A njegova inačica - ragbi sedam prošle je godine u Riju imala debi kao olimpijski sport. U sedmici susret traje 14 minuta, igra se na jednako velikom terenu kao i u ragbiju, pa su od „trokrilnih ormara“ ovdje poželjniji sprinteri.
Fran Perišić jedan je od takvih. Vi ste ovako lakše konstitucije. Kako to da ste zalutali u ragbi?
"Da. Trener je došao u moju osnovnu školu, nisam znao što je to pa sam htio probati. Jesam malo slabiji, ali sam zato brži od svih ostalih."
Oxenham je zaključio:
"Moto je bio da veličina nije uvijek bitna, da smo mi mali kluba koji radi velike stvari."
Želimo im da u velikoj Rusiji barem malo pomrse račune velikim klubovima.
