Ipak, mlade istarske vozačice, sestre Banković, "punim gasom" pariraju brojnoj muškoj konkurenciji. Monica i Marina kao jedine naše predstavnice nastupile su na svjetskom prvenstvu u Sloveniji. A kako bi bile što bolje, svoju su djedovinu pretvorile u moto-kros stazu, a roditelje zadužile kao najvjernije navijače.
„Treba dosta vozit da bi stekao iskustva i neku sigurnost“, kaže Monica, a Marina dodaje: „Treniramo 2-3 puta tjedno na motoru i ostale dane kondicijski.“
I tako pune četiri godine. Nije lako, ali svaki im se prijeđeni kilometar, tvrde sestre, isplatio.
„Dosta je naporno, ne bi se reklo, ali ruke počnu boljeti i srce počne jače kucati, počnemo se znojiti, pada koncentracija, griješimo...“, objašnjava Marina.
Uz obaveznu moto opremu, na stazi su vrlo oprezne. To je ujedno i prvo pravilo kojeg su svladale.
„Uvijek ima malo straha, ali treba ga biti zato jer ne treba kroz sve ići kao muha bez glave, nego treba malo promislit prije nego se nešto napravi“, kaže Monica.
Bilo je i loših dana, padova i lomova. No njih su, kažu, brzo zaboravile. Vožnja ih unatoč naporu opušta od svakodnevice.
„Volim vožnju jer ne razmišljam o ničemu, nikakvim problemima, niti što moram naučiti, niti što moram jesti, jednostavno se prepustim i vozim“, smijući se kaže Marina.
"Krivcem" za svoju ambiciju proglašavaju tatu Marina. I samog ljubitelja oktana. Kad im nije dopustio vožnju na cesti vješto su iskoristile šumu. A nakon toga i djedovinu. Danas se natječu tko je bolji.
„Roditelj sam na drugi način, a na stazi smo prijatelji, suparnici“, objašnjava ponosni otac.
S vremenom je i mama Suzana omekšala. Od početnog straha razvilo se povjerenje.
„U samom početku mislila sam da je to hir, mladost. Ipak one to mogu, one to žele, one to rade kako treba i onda nema više bojazni“, zaključila je mama dviju hrabrih sestara.
