"Stvarno sam presretan. Znao sam da je to moguće, ali sam i znao koliko će biti teško. Ostvario sam svoj veliki cilj, osvojiti medalju na SP. Ovu medalju posvećujem svom bratu Dariju, koji nas je, nažalost, prerano napustio. Sve što radim je za njega. Svaki veliki rezultat prilika mi je da na glas kažem ja sam imao brata. Nadam se da je ovo vidio", u suzama je poručio Marijo Možnik, koji je do bronce došao sa ocjenom 15.000.
Zlato na preči pripalo je Nizozemcu Epkeu Zonderlandu (16.225 bodova), olimpijskom pobjedniku iz Londona 2012., kojemu je to drugi naslov svjetskog prvaka u ovoj disciplini.
Olimpijski prvak u višeboju Japanac Kohei Uchimura osvojio je srebro (15.725). Tako je došao do 16. medalje na svjetskim prvenstvima. Također, to mu je treća medalja na SP u Nanningu (zlato u višeboju, ekipno srebro, te srebro na preči).
Ovo je Marijeva druga velika medalja, nakon što je 2012. u Montpellieru bio viceprvak Europe. Dva puta je bio prva rezerva za svjetsko finale, a u trećem pokušaju je odmah osvojio i medalju. Bila je to druga hrvatska medalja sa SP-a, jer je dan ranije Filip Ude osvojio srebro na konju s hvataljkama. Hrvatska je Nanningu imala trojicu finalista, Ude i Možnik osvojili su medalje, dok je Robert Seligman bio peti na konju s hvataljkama.
"Ponosan sam, sretan. U prvom trenutku bilo je toliko emocija, suza. Nakon kvalifikacija u kojima sam za vježbu od 6.7 dobio 15.000 odmah sam razmišljao da u finalu idem na jaču vježbu, 6.9 s pruženim Kovacsem. Znao sam da bi mi tih 6.7 bili na knap za medalju. No, 6.9 vježba nije još potpuno automatizirana i nisam htio riskirati. Išli smo na sigurno. Mirno odraditi ono što najbolje znam, što mi je najsigurnije. Kad je još jedan od velikih favorita, Zhang, pao, pa drugi kiksali, vidio sam da imam priliku života, ali kako su oni griješili, u meni je bilo sve više nervoze. A prije toga sam bio potpuno miran. No, smirio sam se, rekao si zaboravi na njih, tu si sad, ideš svojih 6.7 najbolje što možeš. Već prvi element mi je pokazao da će sve biti OK, trener Tigran Gorički odlično je nategnuo preču, osjetio sam dobar hvat, a onda sam samo počeo razmišljati "ukopaj saskok". Nisam ga ukopao, imao sam mali iskorak, bojao sam se da će mi to odnijeti medalju, ali na kraju sam uspio", kazao je Možnik.
"Nakon europske medalje moj cilj je bio svjetsko finale, nisam ni u najluđim snovima mogao predvidjeti da će na istom Svjetskom prvenstvu doći i finale i medalja. Ponestaje mi ciljeva. Nema drugoga nego slijedeće godine na SP-u osvojiti medalju i izboriti Olimpijske igre u Riju. S ovom medaljom dodatno sam dobio na imenu kod sudaca, no ono najbitnije je da ova vježba ima perspektivu za dizanje ocjene, već sada imam elemente Kovacs i Pinedu, najteži G element, to je vježba konkurentna za sve. Čudo je bilo da Hrvatska ima trojicu finalista, ali na kraju dvije medalje i još peto Seligmanovo mjesto onako bolestan. Opet smo pokazali da vrijedimo. Hvala treneru Tigranu Goričkom, fizioterapeutu Vlatku Vorihu, našem cijelom timu, HOO-u, našoj drugoj mami, Mimi Vurdelji koja nam puno pomaže, meni je pomogla prije puta kad sam ozlijedio leđa I da ne zaboravim, hvala posebno Filipu Udeu čija medalja me motivirala za danas", rekao je Marijo Možnik.
