Slavko Goluža u nedjelju je proslavio svoju prvu medalju na izborničkoj klupi. Otkako je 2010. godine preuzeo vruću klupu hrvatske rukometne reprezentacije od svog učitelja, Line Červara, Goluža je vodio hrvatsku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu 2011. u Švedskoj i ove godine na Europskom prvenstvu u Srbiji. Iz Švedske se vratio s petim mjestom, a iz Beograda medaljom oko vrata, našom tek drugom broncom na Europskim prvenstvima.
Tri vijesti o kojima se priča
>> Hrvatska se iz Srbije vraća s broncom: Srbi izašli po medalje u šajkačama!
>> Rukometaši se vratili iz Srbije i proslavili broncu s navijačima!
"Ponosni smo kako smo odigrali ovaj turnir i uz malo sreće mogli smo i mi biti u finalu."
Ali, ne gleda se samo ovo treće mjesto, Hrvatska je ostala u svjetskom vrhu i devet godina nakon zlata u Portugalu. Obavljena je gotovo potpuna smjena generacija, a rukomet koji igraju "kauboji" i dalje je u modi.
Nema im se što zamjeriti, borili su se do kraja, dali su sve od sebe, puno je faktora bilo protiv nas, u biti mi smo bili sami protiv sviju, ali pokazali smo karakter i pokazali smo da smo radili kao obitelj
"Mi u Savezu imamo takvu praksu da na svakom prvenstvu ubacimo nekog mlađeg igrača. Zna se dobro što se dogodilo nakon Atlatne, da nas neko vrijeme nije bilo na svjetskoj sceni. Mi dakle ovo radimo planski i ostajemo na vrhu."
Žal dakle ostaje zbog poraza od Srbije i neulaska u finale.
"Na poluvremenu smo imali pozitivan rezultat, ali ne mogu reći da nismo ušli dobro nakon odmora, ali oni su imali dugi i strpljiv napad što im je sudački par omogućio i mi nismo mogli brže razviti svoju igru i kad smo bili u prilici, svirali su neki faul i vraćali ih u život, ali dečki su dali sve od sebe, takav je dan bio. Puno je stvari bilo protiv nas u toj utakmici."
Ali u borbi za broncu, ipak smo uspjeli stisnuti zube.
"Puno smo se potrošili fizički, psihički i emotivno u susretu sa Srbima, vidjelo se koliko je igračima stalo do te pobjede, ali nema im se što zamjeriti, borili su se do kraja, dali su sve od sebe, puno je faktora bilo protiv nas, u biti mi smo bili sami protiv sviju, ali pokazali smo karakter i pokazali smo da smo radili kao obitelj, jedni protiv drugih."
Ako je polufinale utakmica koja nas peče, ono što veseli je susret u kojem smo razmontirali Francuze.
"Ja se Francuza uopće nisam bojao, možda to sada izgleda prepotentno, ali uvijek sam govorio da oni nama ne mogu ništa. Testirao sam ih na turniru u Bercyu, kad smo igrali i bilo mi je dovoljno da sam ih vidio deset minuta. Mislim da smo prvi put odigrali 6-0 obranu protiv njih uspješno i vidjeli ste da nam ništa nisu mogli, pobijedili smo ih u svim segmentima i mislim da moramo biti ponosni na to. "
Golužu smo upitali možemo li sada s optimizmom najaviti olimpijski turnir?
"Ja uvijek idem na pobjedu, mislim da sam time sve rekao," zaključio je 'Keta' i s osmijehom na licu krenuo na kratki odmor, a onda slijede nove brige, pripreme za kvalifikacije za London i spremanje taktike za novi pohod na olimpijsku medalju.
Francuzi su obećali da ćemo gledati sasvim drugačiju momčad, nadamo se da će nas i hrvatski reprezentativci iznenaditi, a i na ponavljanje uspjeha iz Srbije, ne bi se uopće požalili...
