Da bi bilo koji novi sport ušao u redovan program Igara treba proći dug put, a početak je da bude što masovniji i atraktivniji. Tako će se ove godine u Sočiju, za vrijeme trajanja Olimpijskih Igara održati Festival ledenog penjanja.
Penjači iz cijelog svijeta kroz 20-ak dana publici će pokazati svoje vještine i atraktivnost ovog sporta. A među njima će biti i Hrvati! Hrvatski planinarski savez, kao predstavnike naše lednopenjačke scene,šalje Aleksandra Matarugu i Damira Behlića.
No, krenimo od početka. Penjači po zaleđenim slapovima dobro su poznati u alpinističkim krugovima, baš kao i ova disciplina alpinizma. Inače su alpinisti osebujni ljudi koji poštuju i žive u skladu s prirodom, a čak i među njima penjači po zaleđenim slapovima imaju epitet 'frikova'. Ne treba posebno poznavati ovaj sport da biste zaključili da je iznimno opasan. Naime, led je nepredvidiv i sklon pucanju.
''Penjač nema direktan dodir s ledom i ne može osjetiti eventualno gibanje i popuštanje hvatišta, odnosno osjeća preko cepina, ali puno slabije nego kada su prsti u direktnom dodiru sa stijenom. Osiguravanje tokom penjanja radi se pomoću lednih vijaka, cijevi debelih poput malo šireg palca sa nazubljenim vrhom i navojem po vanjskom plaštu koji se doslovno ušarafe u led'', kaže nam Krešimir Milas, pročelnik Komisije za alpinizam i izbornik dry tooling reprezentacije.
No, to nikada nije spriječavalo ljude da se bave ovim vidom alpinizma. Prvi penjači po zaleđenim slapovima pojavili su se kad i prvi alpinisti. No, nagla popularizacija ovakvog penjanja počinje 80-tih godina prošlog stoljeća kada se u malim tvornicama pa čak i garažama strastvenih penjača počinju izrađivati cepini (alati za penjanje) oblikom prilagođeni za penjanje velikih nagiba pa čak i prevjesnih (nagib veći od okomitog) komada leda i stijene.
''Penjanje leda sigurno je jedna od najatraktivnijih aktivnosti koja nam je dostupna, bavimo li se alpinizmom. To je kao da su vas pustili s čekićem u staklarnu, i vi tučete, lupate, razbijate, vičete, psujete... i sve se to smatra normalnim. Pri tome vas je strah, hladno vam je, uživate, i još, kao bonus, možete ispasti faca. Najljepše, najlakše ili najpristupačnije slapove penjemo i po desetak puta, i svaki put, kao da je prvi, jer led se stalno mijenja, i svake godine slapovi se smrzavaju različito, ili na našu žalost-nikako. Jedino su oduševljenje i fascinacija ledom stalni!'', priča nam Krešimir.
U Hrvatskoj ovu granu alpinizma za sada prakticira 50-ak osoba, no bilježi se porast interesa. Jedan od razloga zašto nema više natjecatelja je da naša zemlja baš i nije idelan poligon za ovakve penjače. Ima svega nekoliko mjesta gdje se (skoro) svake godine slapovi smrznu. No, nadoknađuju to svojom spektakularnošću i ljepotom.
Najbolje mjesto i mjesto s najvećim izborom slapova je Zeleni vir, s pripadajućim Vražjim prolazom. A druga destinacija je amfiteatar sa slapovima, iznad sela Gašparci, u dolini Kupe.
„Veliki neprijatelj lednih penjača je promjena temperature koja može imati cijeli niz posljedica od kojih su najbanalnije penjanje preko ledene vode i curenje iste u rukav, a najopasnije su čak i ispadanje ledenih vijaka i gubitak osiguranja. Ledno penjanje je zaista kombinacija fizičke spreme, hrabrosti i velike motivacije!'', poručuje Krešimir.
Naravno, i ovdje postoji razlika između natjecateljskog penjanja koje se odvija na poligonima umjetno napravljenima od drvenih balvana, kamena, betona, leda i ostalih materijala, te penjanja prirodnih zaleđenih slapova u planinama.
Ovo drugo svakako je atraktivnije i naravno, puno opasnije. No, Aleksandru Matarugu i Damiru Behliću to ne smeta. Njih dvojica su članovi ledene i dry tooling reprezentacije. Posjeduju bogato iskustvo u nastupima na europskom i svjetskom kupu, a u veljači slijedeće godine predstavljet će nas u Sočiju.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
