Svih ovih dana koji su prethodili utakmicu stalno smo ponavljali da će Dinamo pravu istinu reći o sebi tek na utakmici sa Red Bull Salzburgom. Dinamo je do sada pobjeđivao bitno slabije momčadi, ali igra nije izgledala dobro. To se potvrdilo i na utakmici s austrijskim prvakom.
Kako se i očekivalo, gledali smo tvrdu te taktikom i rezultatskim značajem opterećenu utakmicu. Ipak, kada se sve zbroji i oduzme, gosti su realno bili bolji, ne puno, ali ipak bolji. Kako je odigrao, Dinamo može biti zadovoljan remijem (1:1).
U prvom poluvremena igralo se krajnje oprezno, čekala se pogreška suparnika i uglavnom se razmišljalo kako zatvoriti prilaze vlastitim vratima. Malo se mislio o napadu, ali i u takvoj igri bilo je nekoliko opasnih situacija. Najozbiljnija dogodila se u 30. minuti kada je Eduardo Carvalho mačjim refleksom obranio udarac glavom Martina Hinterggera, koji su mnogi na stadionu već vidjeli u mreži. To je bio nagovještaj za ono što će se dogoditi početkom drugog dijela, kada je Wanderson probio po desnoj strani i oštro zavrnuo za majstorski trzaj glavom Valentina Lazara.
Zlatko Kranjčar iznenadio je početnim sastavom. Očekivalo se da će mladi Filip Benković zaigrati u sredini terena, a da će na mjestu jednog od dva stopera biti iskusni Gordon Schildenfeld. Kranjčar je izostavio Schildenfelda, a ubacio je Bojana Kneževića, koji je zauzeo mjesto u veznom redu, dok je Benković otišao na stopera.
Kranjčar je očito procijenio da Schildenfeld nije u formi te da u veznom redu treba još jednog igrača nešto plemenitijeg kova. U taktičkom smislu gledano, ne može se reći da je apsolutno pogriješio, ali ni da je pogodio. Knežević očito nije odigrao kako je Kranjčar očekivao pa ga je izvadio u ranoj fazi drugog dijela i uveo Domagoja Pavičića. Možda nije trebao, jer taman što je Knežević izašao Salzburg je poveo.
Modri proigrali ulaskom Ćorića
Tek nakon toga Kranjčar se odlučio ubaciti u igru Antu Ćoriću, najlucidnijeg Dinamovog igrača, dok je izvadio indisponiranog kapetana Domagoja Antolića. Ćorić i Pavičić promijenili su ritam utakmice, Dinamov vezni red do tada nije funkcionirao kako je trebalo, Austrijanci su u sredini bili dominantniji i agresivniji.
Gosti su početkom drugog poluvremena pojačali tempo, valjda su zaključili da se nemaju što plašiti, da su bolja momčad i da to trebaju naplatiti već na Maksimiru. Dinamo je vidno pao, njegovi igrači počeli su raditi početničke pogreške i da je Jonathan Soriano bio nešto raspoloženiji, mogao je Salzburg zabiti i više od jednog gola.
Glavna zvijezda gostiju uglavnom je mahala rukama i galamila na suigrače, no malo je pokazala pa ne čudi što ga je Oscar Garcia zamijenio, iako će reći da Španjolac nije sasvim fit pa da ga je zato mijenjao. Kako god, daleko opasniji bili su Wanderson, Lazaro pa i Berisha.
Ulaskom Ćorića Dinamo je zaigrao znatno ofenzivnije, i takva igra brzo se isplatila. Ćorić je prvo glavom promašio izglednu šansu, a onda je Rog nasamario Bernarda i iznudio klasičan jedanaesterac koji je pretvorio u izjednačenje.
Ni obećavajuće ni razočaravajuće
Tu su se Austrijanci 'zaljuljali', no brzo su se pribrali i mogli su pobijediti da je u finišu utakmice Stefan Lainer bio precizniji ili da je na drugoj stativi vidio suigrača i uposlio ga za lagani pogodak.
Konačni rezultat za Dinamo nije obećavajući, ali nije ni razočaravajući. Ništa nije izgubljeno, ionako se pretpostavljalo da teško može pasti odluka u prvoj utakmici, odnosno neka visoka pobjda, te da će se sve odlučivati u Salzburgu. U svakom slučaju austrijski prvak je favorit, a povijest nam govori da se loše nosi s ulogom favorita. Salzburg je posljednjih godina redovito gubio u doigravanju za Ligu prvaka, čak i kada bi u prvoj utakmici ostvario dominantnu pobjedu.
No, Dinamo će morati značajno bolje odigrati ako se ne želi osloniti samo na Fortunu. Modri nemaju razloga za strah, koji je bio vidljiv u njihovim očima i koji ih je sputavao da odigraju hrabrije. Jasno je da moraju igrati taktički odgovorno, ali u isto vrijeme slobodnije i ofenzivnije. Samo takvom igrom mogu nadigrati Salzburg i proći u Ligu prvaka.
