Uoči dvoboja na Old Traffordu Arsene Wenger u 14 pokušaja nije uspio pobijediti ni jednu Mourinhovu momčad. Sve što je u subotu zamislio na taktičkom planu činilo se uzaludno. Ipak, na sreću ili znanje, spasila su ga dva igrača koje je uveo u igru te je barem nakon dugih devet godina konačno zabio Mourinhovoj momčadi i izvukao bod.
Tri vijesti o kojima se priča
Arsenal je u dvoboj ušao bez poraza još od prvog kola, s tri pobjede i dva remija u zadnjih pet utakmica. Očiti favorit protiv posrnulog Uniteda koji još od kratkih rukava ne može sastaviti dvije prvenstvene pobjede. Da stvar bude gora, Manchester United je protiv Arsenala ostao bez suspendiranog Ibrahimovića i obojice standardnih centralnih braniča Erica Baillyja te Chrisa Smallinga.
Unatoč tome, Jose Mourinho je, ohrabren nakon pobjede protiv Man Cityja u Liga kupu te dva pozitivna rezultata u prvenstvu, napustio pragmatični defenzivni gard i krenuo u nadigravanje sa starom mušterijom Wengerom.
Premda nije sjedio sa šest igrača pred vratarom, Mourinho se nije htio pretjerano izlagati riziku te je Wengera uglavnom čekao na svojoj polovici. Gornja slika pokazuje kako je portugalski trener, uglavnom uspješno, zatvorio Arsenalov protok lopte prema sredini terena. Zonska obrana s orijentacijom na čovjeka u najizvornijem obliku. Dok je lopta na lijevoj strani Mata se povlači u sredinu spreman da se prebaci na svog čovjeka ukoliko Arsenal okrene stranu kako to na lijevoj strani radi Martial.
Presing na Arsenalovoj polovici United je radio tek selektivno. Prije svega, United je iz obrane namjerno ispucavao lopte u lijevi i desni koridor. To je bio okidač da cijela momčad brzo iziđe iz defenzivnog bloka i pokuša osvojiti loptu visoko u polovini Arsenala. Osim presinga na vlastite duge lopte, United je izlazio u visoki presing i nakon povratnih lopti Arsenalovih igrača prema Petru Čehu.
Smisao ovakvog presinga nije bio primarno osvojiti loptu visoko, već natjerati Arsenal na ishitreno ispucavanje te potom uzeti loptu na svojoj polovici gdje je Mourinho vjerojatno računao kako će tu doći do izražaja njegovi fizički moćniji igrači.
Na gornjoj slici vidimo jedan od mehanizama kojima je Arsenal izlazio na kraj sa zonskom obranom Uniteda orijentiranom na čovjeka. Özil je iz sredine terena odlazio na bok za sobom odvlačeći svog čuvara Pogbu. U isti taj prostor neometano se mogao spustiti Sanchez te se mirno okrenuti prema protivničkom golu.
Arsenal je nerijetko koristio i varijantu po desnoj strani gdje je Walcott s desnog boka ulazio u sredinu odvlačeći za sobom Darmiana ne bi li otvorio prostor za utrčavanje desnog beka Jenkinsona (vrlo slični mehanizmi ponavljaju se i u igri hrvatske reprezentacije gdje Walcotta "igra" Brozović, a Jenkinsona Vrsaljko).
U ofenzivnoj fazi United je poslovično bio prilično oprezan. Na kontre nije išao s više of četiri ili pet igrača. Razlog za to je, osim Mourinhovog generalno defenzivnog garda, i opasnost od Walcotta koji svojom brzinom vrlo dobro koristi prostor. Premda je Pogba možda razvikaniji, ključnim igračima su se pokazali Juan Mata i Ander Herrera.
Mourinho se manje obazirao na kvantitetu, broj igrača u protivničkoj polovici, a više na kvalitetu. Suradnja Juana Mate i Andera Herrere bila je glavna opasnost za Arsenal i na kraju donijela pogodak.
Iako se Arsenal solidno držao u defenzivnom bloku, kvaliteta Unitedovih veznjaka dolazila je do izražaja. Na gornjoj animaciji imamo prikaz tipičnog Matinog ulaska s desne strane u sredinu terena. Premda samo pet igrača Uniteda aktivno sudjeluje u akciji, izigrana je čitava obrana Arsenala. Martial, Herrera i Pogba izvlače obranu gostiju i otvaraju koridor za ulazak Mate u 16-erac. Utrčavanje trećeg čovjeka iz sredine tijekom čitavog je susreta Arsenalu stvaralo probleme.
S druge strane, Wenger je sličnim pristupom pokušao doći do pogotka. Sanchez je tijekom cijelog susreta napuštao poziciju centralnog napadača i vraćao se u dubinu dok su njegovo mjesto naizmjenično zauzimali Walcott, Özil i Ramsey. Na žalost po Wengera, Arsenal osim Sancheza nije imao raspoloženih igrača na terenu.
Na kraju je očajnički pokušaj da spasi situaciju Wengeru donio bod. Ipak, treba mu priznati da je pogodio s izmjenama i promjenom taktike u 75-oj minuti kada na teren ubacuje Oliviera Girouda. Arsenal napušta kombinatoriku i pet minuta kasnije s ulaskom Oxlade-Chamberlaina u potpunosti prelazi na ubacivanja. Možda nezasluženo, ipak mu se i isplatilo.
Mourinhov hod po jajima se nastavlja. Međutim, igra protiv Arsenala svakako je napredak i United će s više samopouzdanja krenuti u sljedeći susret.
