Ne želimo pametovati, ali nismo generali poslije bitke. Na vrijeme smo upozoravali da Dinamo ulazi u ogroman rizik kada se odlučio dojučerašnjeg juniora i neosporno velikog talenta Adriana Šempera postaviti za prvog vratara seniorske momčadi.

Dinamo predstavio Ivajla Peteva: Ne bih bio ovdje da nema problema

Ne znamo čija je to bila ideja, odnosno od koga je potekla, no tko god da je to odlučio, slabo poznaje bližu i dalju povijest nogometne igre ili ima neke druge motive. Vratarska pozicija najosjetljivija je u nogometu, na vratima se sporo skuplja iskustvo, a brzo se izgara. Bezbroj je primjera, barem u Dinamu ne manjka „izgorjelih“ vratarskih talenata, ali čini se da ništa nisu naučili iz dalje i bliže povijesti.

Na prste jedne ruke mogu se prebrojati vratari koji su izravno iz juniorskih kopački uskakali u seniorske, posebice u većim klubovima, a da nisu prošli duži ili kraći proces kaljenja uz starije i iskusnije prethodnike. S Maksimira su se mogle čuti lamentacija u lakonskom stilu - kada je mogao ovaj ili onaj, onda može i Šemper.

Promašene su usporedbe s velikanima

Prvo, potpuno je besmisleno, promašeno i blago rečeno pretenciozno uspoređivati Šempera s dokazanim veličinama, nekim od najvećih vratara u povijesti, ali golema većina i tih najvećih vratara nije odmah zasjela na vrata svojih klubova. Oni jesu možda bili sličnih godina kada su postali prvi vratari, ali su tomu u pravilu prethodile predradnje, barem jedna sezona pripreme u prvom sastavu, dok je Šemper kao glineni golub odmah postavljen na vrata, i to u najjačim utakmicama i najelitnijem klupskom natjecanju.

U tom kontekstu često se provlačilo ime Ikera Casillasa, iako njegov slučaj uopće ne odgovora Šemperovu. Casillas je započeo seniorsku karijeru kao zamjena Bodi Illgneru, uz kojeg je stasao i postepeno ga zamjenjivao dok na kraju nije preuzeo „jedinicu“. Casillas je valjda tisuća puta spomenuo da je imao veliku sreću imati takvog mentora, uz kojeg je učio i skupljao znanje, te da je veliki Nijemac jedan od najzaslužnijih zašto je izrastao u velikog vratara.

Ogromna većina najboljih svjetskih vratara imali su svoje „illgnere“, pa čak i Lav Jašin, po mnogim mišljenjima najbolji vratar svih vremena, koji je postao prvi vratar moskovskog Dinama s „tek“ 21 godinom, isto tako i Vladimir Beara, legenda Hajduka i najveći hrvatski vratar i jedan od najvećih vratara svih vremena.

Zašto Dinamo ne može stvoriti klasnog vratara već godinama?

Često se spominje i Gianluigi Buffon, taj je primjer sličniji, ali i on je prvu sezonu proveo kao rezerva Luci Bucciju, pa je „tek“ sljedeće sezone postao prvi vratar Parme. Slična je priča s Thibautom Courtoisom ili Davidom de Geom. Gianluigi Donnarumma jedna je od iznimki koje potvrđuju pravilo, ali i on je barem pola sezone pripreman za poziciju prvog vratar u seniorskoj momčadi. Uostalom, da budemo malo cinični, to je i dobar pokazatelj gdje se u ovom trenutku nalazi Milan. Mislite li da bi Donnarumma bio prvi vratar onog Milana od prije dvadesetak godina?

I svi ovi navedeni primjeri ne bi puno značili da Dinamo već godinama ne radi slične pogreške i da već na sličan način nije „zakopao“ ili barem zakočio u razvoju cijelu plejadu talentiranih i manje talentiranih vratara. Oliver Zelenika posljednji je takav primjer. Je li slučajno da Dinamo već godinama nije u stanju izbaciti ako ne svjetsku i europsku, onda barem nacionalnu vratarsku klasu? To je pitanje za trenere u Dinamu, posebice one koji su zaduženi za vratare. Što rade i kako rade, znaju samo oni, ali rezultati se ne vide.

Nije li bilo logičnije da se za prvog vratara postavi Antonijo Ježina ili Danijel Zagorec te da Šemper ili Livaković budu poslani na posudbu, a jedan od njih da ostane i polako skuplja iskustvo uz iskusnijeg vratara? Nije li bilo logičnije da Šemper postepeno ulazi u igru tako što će prvo braniti na manje važnim utakmicama, u kojima će Dinamo uvijek postići gol više bez obzira koliko „kikseva“ napravio?

Što stoji iza cijele priče sa Šemperom?

Naravno da je logičnije i naravno da je bolje i sigurnije za izrazito talentiranog ali izrazito mladog vratara da tako započne seniorsku karijeru. Siguran sam da je toga svjesna većina trenera u Dinamu i svi oni koji dobro poznaju nogomet. Pa zašto, zaboga milog, tako i ne rade?

Možda odgovor leži u „nulama“ koje leže iza Šemperova talenta. Čini se da je glavni razlog utrka za što bržim profiliranjem i potom što bržom prodajom i konačno zaradom. Što se više igrača izrotira, što je veća fluktuacija, brže se prodaje i konačno zarađuje. Logično, zar ne?

Ta priča može proći i prolazi s igračima u polju, jer oni se uvijek mogu sakriti iza iskusnijih igrača i slabe igre cijele momčadi, ali vratarska pozicija je nešto sasvim drugo. Kada vratar pogriješi, ispravke nema, to vidi cijeli stadion i cijela država i ne može se nikako sakriti, a gotovo uvijek ostavlja posljedice na psihu mladog igrača.

Tko ne vjeruje, neka pogleda što se događalo Šemperovim prethodnicima u Dinamu. Gdje su danas svi ti silni talenti koji su tako bombastično najavljivani iz Maksimira? Postavlja se pitanja što sada napraviti, treba li ići glavom kroz zid i staviti Šempera i protiv Hajduka? Medvjeđa usluga mu je već napravljena, ali još nije zakopan preko očiju, što bi zacijelo bio da kojim slučajem slabo brani i u derbiju. S druge strane, ako Livakovića gurnu u vatru, postoji opasnost da se i njemu dogodi slična priča, tako bi na posljetku jednim udarcem „ubili“ dvojicu talenata.

Teška odluka, ali sami su si krivi

U svakom slučaju nezgodna, teška odluka i zapravo nema pravog odgovora što je bolje napraviti. Čini se da u „modrom“ stožeru mogu samo zažmiriti, uperiti prstom na slijepo i pomoliti se, pa što bude. Eto u kakvu situaciju su se doveli na Maksimiru. Ali, nitko im nije kriv, sami su tako odlučili. Najjače od svega je što su opet, izgleda, mediji i novinari najveći krivci. Takve su sugestivne poruke šalju iz Maksimira.

Kao, Šemper je mlad pa ga ne bi trebali kritizirati!? Zanimljivo! A tko ga je postavio, zašto ga je postavio i tko mu je dao za hrvatske prilike veliku plaću, to i nije tako važno. Ako je već tako dobro plaćen i ako već zna primiti plaću, može i mora istrpjeti i kritiku, i to u osnovi vrlo blagu.

Jer, kao prvo, mediji ga uopće nisu previše kritizirali, čak smo svi skupa toliko blagi da blaži teško da možemo biti. Eto, i u ovom tekstu ga se u biti brani i nalaze se opravdanja, jer on to svojim talentom zaslužuje. Dakle, uopće ne napadamo mladog Šempera, iako je, realno, branio najblaže rečeno loše. On je tu tek drugi ili treći po redu krivac. Prvi u redu stoje klub i svi oni ili onaj koji ga je gurnuo u ovu gabulu.