Prateći Dinamo svih ovih godina imamo osjećaj da se nalazimo u vremenskoj petlji, kao u nekim epizodama Zvjezdanih staza gdje se uvijek iznova ponavlja isti dan, s tom razlikom što u slučaju „modrih“ glavni „glumci“ nikako da shvate kako izaći iz začaranog kruga. Zapravo, pravo je pitanje shvaćaju li uopće da se svaki put iznova ponavlja ista priča?
Zoran Mamić: Ovo je strašno! Trebamo se svi zapitati, a prvi ja
Ponosni Kek: Sada i Rijeka nešto znači u europskom nogometu
Čini se da je Dinamo toliko beznadan slučaj da smo mogli iz arhive izvaditi tekst od prije dvije, pet, deset, dvadeset ili trideset godina, promijeniti samo neka imena i sasvim bi pristajao. Da je Einstein živ, Dinamo bi mu poslužio kao ogledni primjer relativnosti prostora i vremena.
Kek je izvukao maksimum iz Rijeke
Je li Dinamo baš toliko loš da ne može bolje? Nisu to bogzna kakvi igrači, daleko je to od najbolje momčadi Dinama u zadnjih deset godina, ali Rijeka je dokaz da „modri“ trebaju i moraju bolje, jer tko može reći da Rijeka ima bolju momčad? Bolju momčad sigurno nema, ali zasigurno ima boljeg trenera. Matjaž Kek izvukao je iz svoje momčadi maksimum, Rijeka vjerojatno ne može bolje ni za jedan posto, dok se to isto ni približno ne može reći za Zorana Mamića, koji je sasvim solidno krenuo na klupi Dinama a onda se potpuno izgubio.
Teško je reći koliko je Mamić izvukao iz svojih igrača, 50 ili možda 60 posto, ali jasno je da je podbacio. Ostao je na mjestu trenera samo zato što je brat glavnog čovjeka kluba. Krv ipak nije voda.
Zoran Mamić bi dao ostavku da smije
Ispada da je menadžer Dinama engleskog tipa jedini krivac za posrtaje „modrih“. Teza nam se čini nepravednom, ali budući da je sam birao igrače i sastavljao momčad, ne može se reći da je potpuno promašena. Neki će reći da zaključak kriv jer su pogrešne premise. Međutim, ako doista nije sam birao igrače i sastavljao momčad, opet je krivac, jer je u tom slučaju trebao davno dati ostavku.
Čini se da bi već dao ostavku – da smije. Zoranu Mamiću može se svašta zamjeriti ali ne i da nije samokritičan, da zabija glavu u pijesak i da ne priznaje pogreške kao neki njegovi prethodnici. U nekoliko je navrata javno je priznao da svjestan svih problema i loše igre, ali i da ne zna što treba napraviti. Druga je stvar je li to pametno priznati, ali ne može se reći da nije pošteno.
Čelnici kluba najveći su krivci
Koliko god je kriv Zoran Mamić još veća je krivica na čelnicima kluba. Oni osmišljavaju strategiju, on su nositelji vizije razvoja kluba, oni naposljetku biraju tko će sjesti na klupu i sigurno imaju utjecaj kod dovođenja igrača. Upravo u tom segmentu Dinamo radi stihijski, menadžment „modrih“ luta i nagađa. Veliki broj stranaca nije ključan problem, ključno je što Dinamo dovodi pogrešne igrače na pogrešna mjesta. Dok Rijeka ciljano kupuje, Dinamo dovodi samo da se dovede. Primjerice, Machado je najavljen kao Sammirov nasljednik, glavni kreator igre, playmaker, a on uopće nije taj profil igrača. Wilson je najavljen kao golgeter, a zapravo je krilo. Neka netko u Dinamu objasni što im je trebao Ognjen Vukojević? Besciljnih trkača ionako imaju previše.
Iz zrakoplova se vidi da Dinamu nedostaju ozbiljni obrambeni igrači, preciznije lijevi bočni i barem jedan dobar stoper. Što su „modri“ napravili po tom pitanju? Malo ili ništa. Jasno je da Dinamu u sredini treba i jednog kreativca, „špilmahera“. Istina, takvog je teško pronaći, ali zbog čega se dovode stranci koji po ničemu nisu bolji od domaćih igrača?
Najgore bi bilo reći kako ništa ne valja
Dinamovi igrači izgledaju beskrvno, bezidejno, nemotivirano, očito je da pristup nije pravi, ali i to je u domeni trenera, njegov je posao da ih „probudi“. No ipak, igrače se ne može amnestirati od krivnje, bez obzira na kvalitetu trenera i stručnog stožera, bilo bi korektno da barem dres natope znojem. Suviše su dobro plaćeni da bi se šetali terenom.
Zaključak je da bi sada bilo najgore reći kako ništa ne valja, pomesti trenera i pola momčadi te dovesti novi tucet stranaca. Ako Dinamo nije u stanju dovesti pravog trenera, Zoran Mamić treba ostati na klupi. Vraćanje već „pohabanih imena“ nema nikakvog smisla, bolje je pružiti novu šansu treneru koji je sasvim „unutra“. Uostalom, ostaje otvorenim bi li, recimo, Matjaž Kek napravio rezultat s Dinamom u Europi i je li to uopće moguće izvesti pod sjenom Zdravka Mamića?
„Modri“ menadžment, prema našem mišljenju, na zimu mora povući neke oštre poteze, riješiti se igrača koji nisu zadovoljili i dovesti tek dva ili tri ciljana pojačanja. I naravno ne prodati igrače koji vrijede. Zoran Mamić na taj način dobit će još pola godine da uigra momčad i definitivno pokaže je li za ovaj posao ili nije.
