Dva prekrasna Eduardova pogotka izgubila su se u kaosu ostatka, ostala nevažna. Igrali smo očajno, izgubili uvjerljivo, u sasvim turobnoj atmosferi. Stoga je i bolje da pati ponos, nego bodovni kvalifikacijski saldo, ponos se brže izliječi.
Tri vijesti o kojima se priča
>> Kome je Štimac 'prijetio' i mijenja li sustav igre samo zbog Bilića?
>> Štimac riga vatru: Ovo nije dolazak na praznike! Takvi više neće igrati!
Sada bi bilo najlakše smišljati efektne doskočice poput „Štimčeva tiki-taka mrtvorođena“ ili „U našu obranu Švicarci podmetnuli istoimeni sir“, ali od toga nema previše koristi niti zadovoljstva. Kvalifikacije su pred vratima, grupa nikad jača, a Hrvatska je izgledala kao „grupa građana“, a ne ozbiljna reprezentacija, posebno ne ona iz svjetskog Topa 10.
Analizirati što je Štimac donio ovoj reprezentaciji, nakon poljudskih 90 minuta posve je neuputno. Igra? Igre nije ni bilo, osim možda ponekog bljeska, poneke akcije koja bi iskočila iz očajnog ostatka. Teško je reći da smo izgubili zato što smo probali igrati nešto novo, nešto što ne znamo i što nam ne ide, kad je izostalo i zalaganje i trčanje i žrtva i odgovornost u igri... dakle sve što bi nosilo taktiku, kakva god ona bila. Imajući u planu koristiti maksimalan broj izmjena, novi je izbornik svjesno počeo s mješovitim sastavom, kako bi do kraja mogao ubaciti i neke provjerene i neke koje tek testirati treba.
Slikovito, nije krenuo s čašom čistog vina koje će kroz utakmicu razvodnjavati, već je otpočetka servirao bevandu u koju bi onda dolijevao podjednako i vode i vina da mu do kraja ostane i dovoljno pitka i dovoljno jaka. No, taj eksperiment nije sjeo „starterima“. Igrali su kao da su do utakmice bili na tretmanu bevandom (i to onom sa sasvim malo vode), gubio se raspored na terenu, od nekog defanzivnog bloka nije bilo ni „B“, uglavnom preloše...
Štimac kreće s laganim žutim kartonom, ili bolje, dobit će ga za prvi sljedeći faul
Jedna od floskula koje su često u upotrebi jest da Hrvatska ne zna igrati prijateljske utakmice. To je posve netočno, odnosno točno je ako, i samo ako, prijateljsku utakmicu shvatimo kao ljetni raspust. Ono, pobjegli smo malo iz klupske stege groznih kapitalista i oligarha koji nas plaćaju, sad ćemo se malo zabaviti doma, vidjeti frendove, a utakmica je ionako revijalna.
Hrvatska rijetko koga može pobijediti „lako ćemo“ pristupom, lagano, šmekerski... U srijedu je potpuno izostala želja za igrom bez lopte, za žrtvovanjem u igri. Trke, posebno povratne trke, kao da igraju rekreativci pa se nikome ne da vraćati nazad. Obrana i vezni red britki kao da je riječ o humanitarnoj utakmici. I odmah smo „fasovali četvorku“. To ne ide, ova je momčad jaka samo kada teško radi i „gilja“ 100 %. Zato i najčešće dobro reagiraju pod pritiskom, kada stvari dođu do zida. A Švicarci, ta multikulturalna momčad dobrih „španera“, odaslala je upozorenje da je zid blizu.
Štimac je loše otvorio mandat. Ionako nije ni izabran ni prihvaćen aklamacijom narodnih masa, pa ovaj splitski fijasko ne otvara novu ranu nego produbljuje postojeću. Pluseve među oponentima mogu mu donijeti pobjede, pobjede i samo pobjede. Njegovo Veličanstvo Rezultat, uz pristojnu igru.
Slučaj Švicarska ga u najmanju ruku usporava, ako ne i vraća korak unatrag. Jer ispada kako je (umjesto implementacije novih ideja i igre po španjolskom modelu) prvi požar koji mora gasiti odnos igrača prema reprezentaciji. Ozbiljno shvaćanje okupljanja i utakmica. Osnove. Red, rad i disciplina. Koncentracija na zadatke na terenu i izvan njega. Toga jučer nije bilo i ceh je obilato plaćen.
Šteta, jer kvalifikacije počinju „sutra“, a u prvu utakmicu će se ući malo uzdrmano, bez blistave atmosfere. Bilić je „ranjen“ nakon što Hrvatsku nije odveo u Južnu Afriku, a to je bilo nakon više od tri godine mandata. Štimac kreće s laganim žutim kartonom, ili bolje, dobit će ga za prvi sljedeći faul. Kao igrač se naučio s tim živjeti, valjda će i kao izbornik. Srećom, bila je to prijateljska utakmica.
