Koga mogu inspirirati Rumunji? Nekada su, mora se priznati, bili prava sila. Jedna od onih 'malih' reprezentacija koje se uvijek simpatizira na velikim natjecanjima, zbog dobrog nogometa i ponajprije legendarnih tipova... Baš nedavno s društvom sam gledao rostere Rumunja iz devedesetih godina. Od SP-a u Italiji 1990. do EP-a u Nizozemskoj/Belgiji 2000. godine, propustili su tek Euro '92.
Iako pripadam mlađoj generaciji, dakako da pamtim čuvenog 'ćelavca' Steleu među vratnicama, sjajnog desnog bočnog Petrescua (ex Chelsea), čvrstog defenzivca Gicu Popescua koji je bio i u Barceloni, svojevrsnu preteču 'all-round' veznjaka Dorinela Munteauna... Posebna kategorija je Gheorghe Hagi, 'Maradona s Karpata', o kojem sve govori činjenica da je nosio majice i Barce i Real Madrida. Bio je tu i Vlaovićev frend iz Valencije, Adrian Ilie, ali i Viorel Moldovan...
Početkom stoljeća u Rumunjskoj se pojavio momak koji je neosporno imao potencijal da zasjeni sve gore navedene. Možda čak i Hagija. Adrian Mutu zablistao je kao klinac u Dinamo Bukureštu i s 21 godinom stigao do Intera. I on je bio 'Maradona s Karpata', no prije zbog nekih drugih, a ne nogoloptačkih sličnosti s Argentincem. Stih iz 'La Mano del Dios', briljantne pjesme posvećene velikom Diegu, nažalost vrijedi iza Mutua: 'Slava me odvela do bijele žene, tajanstvenog okusa i zabranjenog užitka, koja me natjerala da je uzimam iznova, uzevši cijeli moj život.”
I doista, 'bijela žena' uzurpirala je život i karijeru Adriana Mutua, a Rumunje ostavila bez vrhunske klase. Ne čudi stoga što su na velikom natjecanju potom bili tek jednom, 'zalutavši' 2008. u Austriju/Švicarsku, gdje su u tri utakmice ostvarili dva boda. Danas je Rumunjska prosječna, a play off je uhvatila uz 'asistenciju' Nizozemaca koji su, iako neopterećeni, slavili u Turskoj.
O snazi momčadi koju od 2011. po treći puta vodi Victor Piturca najbolje govori podatak da iz najvećih klubova stižu vratari: Lobont kao rezerva Rome i Pantilimon kao nova 'jedinica' Cityja, u kojem je iz okvira anonimnosti izašao radi 'slučaja Hart'. Ili preciznije, nakon još jedne famozne engleske epizode s golmanima.
Prvi topnik i udarni adut Rumunja je Ciprian Marica koji nikako ne može u istu rečenicu s rumunjskim ofenzivcima iz slavnih dana. Prolaznik u Šahtaru, Stuttgartu i Schalkeu, a od ljeta napadač Getafea, gdje je zasad postigao tek jedan gol.
Nakon apsolviranja Rumunja, slijede Grci i novo pitanje: koga tek oni mogu ispirirati? Tvrdi, čvrsti, dosadni ili ukratko – bunkeraši. Da je živ, otac catenaccija Helenio Herrera bio bi silno ponosan i vjerojatno uživao u izvedbama nacionalne vrste koju trenira Portugalac – Fernando Santos. Mi baš i ne uživamo. Ali što god mislili o Grcima, konstanta im se ne može poreći. Kao ni činjenica da su taj 'antipatični', ali svoj stil, doveli do – savršenstva. I kao takvi, zanimljiviji su od Rumunja koje će, vjerujemo, izbaciti na sebi svojstvenu rutinu.
Rođeni pod sretnom zvijezdom
Možda ovakvo što i nije najzgodnije kazati za narod čija je država u raspadu, a gdje su politički atentati postali 'hit'. Međutim, u nogometnom smislu, Grci su definitivno miljenici božice Fortune. Istina, prava nesreća i raritet je upisati 8-1-1 u kvalifikacijskoj grupi, osvojiti 25 od mogućih 30 bodova, pa s takvim učinkom zauzeti tek drugo mjesto. Ali tko im je kriv?
Pored 'L sila', Litve, Latvije i Lihtenštajna, uspjeli su zabiti svega 12 golova u 10 utakmica. Čak pet pobjeda ostvarili su s 1:0. Uostalom, BiH im je u Zenici 'pojasnila' neke stvari. I kad se čini da ih sreća napušta, onda se dogodi – Rumunjska u dodatnom doigravanju. Realno, poželjniji protivnik od nezgodne nepoznanice – Islanda. Zaključak o 'Grcima rođenim pod sretnom zvijezdom' upotpunila je vijest iz Engleske. Vlad Chiriches, stoper Tottenhama i kapetan Rumunjske, slomio je nos zbog čega će propustiti obje utakmice. Glavne prepreke Grcima više nema...
'Najbolja obrana od 2004.'
Da, ovim riječima Grci predstavljaju aktualnu defenzivu svoje nacionalne vrste. U Portugalu su prije devet godina zlato uzeli ne primivši nijedan pogodak u 300 minuta nokaut faze (sa Česima u polufinalu igrali produžetke). Tada su iza imali četvorku Seitaridis, Kapsis, Dellas i Fyssas, na golu je bio Nikopolidis, a dodatna podrška defenzivni veznjaci Basinas i Zagorakis.
Danas je vratar Karnezis koji je zbog Kelave morao u Granadu, u obrani su Torosidis (Roma), Manolas (Olympiakos), Sokratis (Borussia Dortmund) i Holebas (Olympiakos). Opet puno znače vezni-radilice, Maniatis iz Olympiakosa, uz PAOK-ove rutinere Katsouranisa ili Tziolisa.
'Mister hat trick' kao novi Charisteas?
Angelos Charisteas, tako se zvao napadač koji je Grcima donio europsko zlato golom protiv Portugala. Zabijao je na tom famoznom Euru i Španjolcima, te Francuzima. Danas je glavna grčka napadačka uzdanica Konstantinos 'Kostas' Mitroglou. Taj 25-godišnjak dugo je bio u sjeni u Olympiacosu, gdje je minute skupljao, najkraće rečeno, ili na 4:0 ili na 0:0. Kad bi se nekoj udarnoj špici odlučilo priuštiti odmor ili 'standing ovation', tj. kada bi se panično lovio rezultat.
Činilo se da će tako biti i ove sezone, tim više što je Olympiakos ljetos doveo tri napadača – Saviolu, Campbella iz Arsenala i Ščepovića iz Partizana. Međutim, Mitroglou se zainatio i trenutno je jedan od najuzbudljivijih napadača Europe. Nisu prošla niti tri mjeseca sezone, a on je na nevjerojatnih 20 pogodaka. U grčkom prvenstvu 14, te po 3 u Ligi prvaka i dresu reprezentacije.
Da stvar bude bolja, Mitroglou je upisao čak četiri hat-tricka, između ostalog i u LP protiv Anderlechta. Kraj 'opasno nezainteresiranog' Samarisa' i 'najboljeg kontraša svijeta' Salpingidisa, Grci sada imaju i temperamentnog 'ratnika' MItrogloua. A očigledno i sjajnog golgetera, u kojeg polažu najveće nade...
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
