Očekivalo se u utorak kako će pred riječkom publikom hrvatski nogometaši izrešetati golmana Latvije Andrisa Vaņinsa, pogotovo jer je Hrvatskoj u nekim kombinacijama trebala pobjeda od 4-5 golova razlike. No, to se nije dogodilo.
Iza leđa Vaņinsa završile su tek dvije lopte (Eduardo i Mandžukić, oba glavom) od ukupno svega 11 udaraca na njegova vrata (od ukupno 25 udaraca!). Latvija je prema Pletikosi uputila tek jedan udarac i to kod rezultata 0:0 i tko zna kako bi cijela priča oko 'Bilić Boysa' završila da je ta lopta Artjoms Rudņevs ušla u mrežu kada je krenuo sam prema HR golu. No, Stipe Pletikosa je spasio (ponovno) Hrvatsku nove blamaže…
Dodajmo kako je posjed lopte na strani Hrvatske bio u omjeru od čak 69-31%, a uz to su 'Vatreni' izveli i 14 kornera (Latvija je imala svega dva).
Sve nabrojano dokaz je stare poslovice: 'Statistika je kao bikini, otkriva mnogo, ali sakriva najvažnije detalje.'
Upravo ta poslovica je dokaza kako u igri Hrvatske puno toga ne štima. Pa kako očekivati od momčadi koja čak ni slaboj Malti u dva navrata nije utrpala više od tri gola da Latviji zabije barem pet?
Kako očekivati od momčadi u kojoj se stalno mijenjaju napadači u prvih 11 (Latviji je u gostima zabio Mladen Petrić, a za uzvrat u Rijeci nije ni pozvan!) da Latviji zabije pet komada?
Kako očekivati od momčadi u kojoj jedan dan smjenjuju izbornika, a drugi dan govore da je on najbolji izbor da motivira momčad uoči utakmice u kojoj sami NE ODLUČUJU o svojoj sudbini?
'Statistika je kao bikini, otkriva mnogo, ali sakriva najvažnije detalje.'
Jednostavno nedostaje koncentracije u realizaciji, nedostaje nam jedan Davor Šuker, standardni napadač u kojeg se uvijek možemo pouzdati. Pa poznato je kako ni sjajni Alen Bokšić u HR dresu nije briljirao, ali je bio itekako koristan. No, to jako dobro zna i Bilić koji je igrao uz Šukera i Bokšića…
Nakon svega nabrojanog i statistike koja bode u oči te konstatacije nogometnih stručnjaka 'kako je to bila najbolja igra Hrvatske u kvalifikacijama' imaju li se hrvatski navijači pravo nadati da će kroz dodatne kvalifikacije preskočiti motivirane i uigrane momčadi kao što su BiH s fenomenalnim Edinom Džekom, Crnu Goru i agilnog Dejana Savičevića (koja želi svoj prvi povijesni Euro) ili pak Estoniju koja je primjerice u kvalifikacijama u gostima prilično lako dobila nezgodne Srbiju 1:3 i Sloveniju 1:2!
S neučinkovitim napadom i lutanjem oko slaganja momčadi teško je biti optimist. Primjerice za Grčku i Latviju nisu pozvani Danijel Pranjić i Ivice Olića (oba Bayern) te Mladen Petrić (HSV), a na lijevoj strani na kojoj igra često osporavani Ivan Strinić izbornik Bilić nema bolje rješenje. Možda je standardni lijevi bočni – u vizijama Bilića – trebao biti Manuel Pamić no izgubio je dragocjeno vrijeme zbog suspenzije HNS-a, možda je to trebao biti Hrvoje Čale kojeg je kroz mladu reprezentaciju Bilić pogurao prema A vrsti… No, to je neka druga tema.
Činjenica je kako puno toga ne štima u igri Hrvatske i sve slabe igre i kiksevi kao što su gostujući porazi od Gruzije ili Grčke zaboravit će se preko noći ako u dodatnim kvalifikacijama te pravom i hrabrom igrom s puno golova 'Vatreni' izbore Euro 2012. u Ukrajini i Poljskoj.
