Nogomet
SPORTOVI
Nogomet
Kultura kulta

Kako bi kod nas reagirali da Srna ili Modrić odbiju igrati za Vatrene?

Kako bi Hrvatska tretirala igrača koji je vođa jednog od najboljih klubova Europe u zreloj igračkoj dobi, a ne želi igrat za reprezentaciju? Vjerojatno bi tražio azil...

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

Korektnih 56 nastupa za reprezentaciju, toliko je jedan od najboljih braniča svijeta Nemanja Vidić, kapetan Manchester Uniteda, skupio za ''orlove''. 31 godina mu je na leđima, šest je mjeseci stariji od Darija Srne, kapetana Šahtara i hrvatske reprezentacije, koji ima gotovo dvostruko više nastupa za 'kockaste – 100. Dobro, bio je Srna na dva velika natjecanja više, no to nije sad tema. Činjenica je kako Srbi, u globalu, očito letargičnije shvaćaju nastupe za reprezentaciju.

>> Hrvatska odradila prvi trening uoči Srbije: Petorica nisu vježbala

>> 'Ako bih ja trebao biti zabrinut, onda Siniša mora na psihijatriju'

>> Hrvatska protiv Srbije ne može igrati u 'kockastim' dresovima!

>> Je li ovaj vikend dovoljan za optimizam u Srbiji uoči dolaska u Zagreb?

Puno lakše pucaju spone na svim relacijama igrač – izbornik, navijači – igrač, igrač – savez. Kako uostalom objasniti činjenicu da dva iznimno kvalitetna veznjaka Adem Ljajić i Nemanja Matić ne igraju za reprezentaciju, a Srbi su ''gore'' osjetno tanji od Štimčeve vrste.

Kako bi izgledalo kod nas da jedan 24-godišnjak (Matić) i jedan 21-godišnjak (Ljajić) standardni igrači uglednih euro klubova Benfice i Fiorentine ne igraju za reprezentaciju zbog svađe i ne pjevanja himne. Ne znam zašto, ali priča o srpskoj nogometnoj reprezentaciji me podsjeća na priču o hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji. A dobro znamo kako se tretiraju košarkaški reprezentativci u Hrvatskoj. Zapravo se ne tretiraju, jer ih ljudi ne prepoznaju na ulici – zbog ''Vidić – Matić'' i sličnih razloga.

Vidić je imao problema s ozljedama posljednje dvije sezone, no u utakmici godine i kvalifikacijama koje su trebale Srbiju vratiti u život nakon posrtanja u kvalifikacijama za Euro u Poljskoj i Ukrajini, koje idu na dušu i Nemanji (promašen jedanaesterac protiv Slovenije), Vidić se oprostio od reprezentacije.

Činjenica je da je najavljivao oproštaj i prije, no kada se gleda kako je igrao protiv Reala na Old Traffordu, svaki hrvatski navijač bi s pravom konstatirao – dobro da ga nema. A srpski? Ja znam kako bi reagirao da vidim kako posprema Higuaina u džep, bez obzira koliko srpska obrana bila kvalitetna. No, to su njihovi problemi.

Ako rezimiramo i stavimo znak jednakosti ovog srpskog trojca na hrvatski, to bi bilo jednako kao da Srna, Rakitić i recimo Kovačić ili Perišić ne igraju zbog gore spomenutih razloga. Koliko bi mogli argumentirano prihvatiti njihove razloge? Rekao bi tata Ćiro, teško sine teško...

Ovo naravno nije kritika Srbima, nego zapravo činjenica na ponos našim nogometašima i svemu onome što nogometna reprezentacija predstavlja Hrvatima. A tko je god išao na velika natjecanja kao navijač, vidio je koliko smo posebni po tome.

Jer, primjerice, ako Italija, koja dogura do finala Eura, u Poznanj dođe sa dvije tisuće navijača, a Hrvatska s dvadeset tisuća (a imamo petnaest puta manje stanovnika) sasvim je dovoljno za potvrdu kulta na svim poljima. U svlačionici, na terenu i, naravno, na tribinama.

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.

Nastavi čitati