U roku hitno razbucao je Igor Štimac Bilićevu ostavštinu i pokušao instalirati svoje nogometne principe, no taj zlosretni eksperiment propao je u srazu s Hitzfeldovom Švicarskom. Možda i bolje, rekoše ciničniji među nama, zamisli da smo pobijedili, pa da je reprezentacija nastavila igrati u tom sustavu?
Tri vijesti o kojima se priča
>> Islanđani citirali GOL.hr: 'Ne diraj Hrvata dok spava'
>> VIDEO Izbornik najavio: Ovo je samo početak onog što bih ja želio
>> KOMENTAR IVICE MEDE Rođen je novi magični trokut: Kao nekoć Boban, Asanović i 'Žuti'!
Ovako je Štimac bio primoran napraviti korak natrag i ipak se nasloniti na Bilićev minuli rad. Na startu kvalifikacija, u utakmici u kojoj smo ozbiljno plesali nad ponorom, ipak je svladana Makedonija. Dojam nije bio baš dobar, sumorno prazne tribine, ponešto zvižduka, i netrpeljivost između izbornika i velikog dijela navijačkog puka, kao konstanta cijeloga mandata. S tako klimavim ozračjem odlazimo na noge Belgiji. Štimac radi potez koji nitko nije očekivao – debitant, junior Radošević u početnoj postavi! Uzeli smo bod, dapače u sudačkoj nadoknadi Vida je promašio pobjedu, a izborniku se svidjelo povlačiti poteze koje većina ocjenjuje hazarderskim. Kao da se hranio time što ide „uz dlaku“ kritičarima.
Onda slijedi razdoblje u kojemu i reprezentaciju i izbornika baš „ide karta“. U Skoplju Hrvatska radi preokret za vrijednu gostujuću pobjedu, a Štimac dosta bezbolno u momčad uvodi Sammira. Igrač oko kojeg su se dugo lomila koplja odigrao je dobro i otupio oštricu kritike. Kad se na makedonske bodove nadovezala dojmljiva partija u Osijeku i pobjeda protiv Walesa, Štimac je u Zagreb mogao ujahati na bijelom konju. Ostvario je sve zacrtane planove i imao pola godine da se spremi za krucijalnu utakmicu sa Srbijom.
Taj ožujski „double-header“ apsolviran je s maksimalnih šest bodova. Srbija je pala na Maksimiru 2:0, a rezultat i euforija zbog pobjede u posve specifičnoj utakmici, pokrili su manjkavosti u igri, kojih je svakako bilo. Štimac je povjerenje dao Kovačiću i dobio plus za tu odluku. Na gostovanju u Walesu bilo je teško, ali je još jednim preokretom u finišu naša reprezentacija iz minusa došla u plus i ostala rame uz rame s Belgijom. Nakon šest utakmica imamo gotovo maksimalnih 16 bodova (od 18 mogućih) i utakmicu s Belgijom doma, za konačni rasplet.
Štimac se ohrabrio, ali i uspavao
I tada se Štimac, iako to zvuči kontradiktorno, istodobno ohrabrio i uspavao. Zavaralo ga je što reprezentacija, kako god je složio i koga god na teren poslao – pobjeđuje. Više mu nije bilo dovoljno samo plasirati se u Brazil. Htio je istovremeno i širiti igračku bazu i uvoditi nova rješenja u igri i loviti rezultat. Držao je lekcije o nogometu i domoljublju, krunici i taktici, a zanemario loše segmente u igri i uspavan dočekao Škote u lipnju. Jedan od poteza koje bi vjerojatno promijenio da može jest odlazak na „team – building“ u Hercegovinu.
Škotska reprezentacija bila je u kaotičnom stanju, izmasakrirana ozljedama i šibana lošim rezultatima – i pobijedila nas 1:0. Od tog trenutka Štimčeva reprezentativna kola jure nizbrdo, bez zaustavljanja. Imao je puno protivnika još od prvoga dana. Dok ga je karta išla, kritičari su morali šutjeti. No, Snodgrassov gol otvorio je sezonu lova. Pera su bila sve oštrija i otrovnija, a novi materijal samo se gomilao jer je reprezentacija stvarno postajala sve lošija.
Poraz od Portugala u prijateljskoj, jedva izboksana pobjeda protiv opskurnog Lihtenštajna, kao priprema za Beograd. U grotlu Marakane, dobar je bio samo rezultat. Izvukli smo bod iako smo jedva prešli centar. Počele su se pokazivati pukotine u do tada monolitnom gardu. Mandžukićeva izjava kako „nisu shvatili što izbornik želi“, vrtjela se danima.
Igrači izgledali kao blijede kopije njih samih
Nažalost, tako smo i izgledali. Belgija je raspršila svaku nadu da se do Brazila može bez dodatnih kvalifikacija. Igrači su izgledali kao blijede kopije samih sebe iz uglednih europskih klubova, a Štimac ostavljao dojam nekoga tko ne zna više koji potez povući. Nakon što je Škotska još jednom obrisala pod s nama, počela je partija pokera između Štimca i Šukera. Izbornik je probao blefirati, predsjednik saveza vješto kontrirao i Štimac je postao bivši, a da se nije imao na koga ljutiti jer je svoju smjenu sam inicirao. Što rječju, što djelom.
Šuker izvlači iz džepa jokera u liku Nike Kovača. Jednim potezom nestaju animoziteti prema reprezentaciji koji su bili vezani za Igora Štimca. Voljeni bivši kapetan Kovač, dobio je podršku nacije da proba spasiti što se spasiti dade. Kuglice ždrijeba bile su milostive – Island (što li je tada mislio Štimac?).
Kovač donio pozitivnu 'vibru'
Nakon, najblaže rečeno, neočaravajućih devedeset minuta na Islandu, nije bilo bure niti je letjelo perje. S puno nade i nemalo strepnje čekali smo uzvrat. I dočekali Hrvatsku koja je igrala „kao nekad“. Islandske nade raspršene su u hipu. Nakon mjeseci u kojima su talent i kreativnost negdje bili skriveni, zagubljeni, Kovačeva Hrvatska silovito je „zakucala“ u islandski koš. Bio je to „slam-dunk“ kakvog želimo gledati i od kojeg se na kraju ove priče može puno naučiti.
Nije Kovač izmislio novi sustav ili napravio neku drugu nogometnu revoluciju. On je samo brižljivo pokupio razasute kamenčiće mozaika i, koliko je imao vremena, napravio sliku, dovoljno dobru da bude uvjerljivo ljepša od islandske. I učinio je to, što je posebno bitno, u atmosferi reda i rada, ali ne i sukoba sa svima koji misle drugačije. Pozitivna vibra, ono što je odavno nedostajalo.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
