Francuski nogometni prvoligaš PSG je u petak prodao 10.000 dresova s imenom svog novog pojačanja i najskupljeg nogometaša svijeta brazilske zvijezde Neymara. Dres s imenom Neymar Jr. na leđima i brojem deset stoji 100 eura i s 10.000 prodanih primjeraka PSG je samo u petak zaradio milijun eura, poprilično naivno i bez dubljeg razmišljanja objavile su brojne svjetske agencije i mediji.
Neki mediji populistički pišu da ako bi PSG svaki dan prodao 10.000 dresova s imenom brazilskog nogometaša, tada bi 222 milijuna eura, koliko su platili Barceloni za njegov dolazak, vratio do sredine ožujka. Čak i kada bi se dresovi Neymara nastavili prodavati ovim tempom, što je nemoguće i neće se dogoditi, PSG od prodaje dresova ni izbliza ne bi vratio uložena sredstva u Neymara u sedam mjeseci. Realno je da neće vratiti ni polovicu do kraja ugovora, posebice ako se u ukupni izdatak uračuna plaća, premije i specijalni bonusi. To je tek nemoguća misija.
Priče za malu djecu
Jer, u stvarnosti klubovi dobivaju „tek“ postotak od prodaje dresova od sponzora koji ih snabdijeva opremom, u slučaju PSG-a to je Nike. Visina postotka ovisi o ugovoru između proizvođača i dotičnog kluba. Ako proizvođač na godišnjoj razini plaća velikim klubovima poput Barcelone ili Manchester Uniteda stotinjak milijuna eura godišnje da nose njihove dresove, jasno je da glavnina postotka od prodaje dresova ide proizvođaču.
Čista je mistifikacija da klubovi dobivaju višemilijunsko sponzorstvo i još glavninu zarade od prodaje dresova. U tom slučaju najveće zvijezde, uvjetno rečeno, ne bi ništa stajale klubove, a znamo da nije tako, jer da je tako, glavnina velikih pa i srednjih klubova ne bi bili u dugovima. Slučaj većine klubova engleske Premierlige najplastičniji je primjer. Engleska elitna liga generira rekordne iznose, u milijardama eura, što od televizijskih prava, a što od marketinga, prodaje ulaznica i ostalih vidova prihoda, ali svejedno su gotovo svi klubovi u velikim dugovima, uključujući i Manchester United koji ima ponajveći sponzorski ugovor s tvrtkom koja ga snabdijeva s dresovima.
I najvećim klubovi ide tek manji dio od prodaje dresova
"Klub ima pravo na grb i imena koja pišu na pozadini za što mu proizvođač opreme plati prilikom sklapanja ugovora. Proizvođaču dresova ide većina zarade od prodaje, a postoje i brojne klauzule nakon određenog broja prodanih dresova. U principu klubovima ostane oko 20% zarade od prodanih dresova'', otkriva David Seligman, odvjetnik specijaliziran za sportski marketing.
Veliki klubovi koji investiraju velika sredstva obično su preko svojih medijskih trabanata pokretači mitske priče o isplativosti transfera, a jasno je i zbog čega, da bi opravdali ulaganje i ogromnu potrošnju. Vidimo da ni PSG nije iznimka i da njegov PR stroj radi po ustaljenom obrascu. No, kako onda nogometni klubovi opravdavaju ogromne dugove kada je sve tako isplativo?
Perez najveći "čarobnjak"
O tome nećete puno čuti. Predsjednik Reala Florentino Perez ponajveći je majstor te iluzionističo-mitske priče, a "slučaj Kaka" najbolji je primjer. Perez je uporno gurao priču da se Kaka isplatio Realu, a na kraju je ispalo da to nije ni blizu istine. Odšteta za Kaku, ukupna bruto plaća i premije daleko nadilaze Realovu zaradu na njemu.
Kako god, dres s Neymarovim imenom u petak se prodavao u dvije trgovine u Parizu, na Champs-Elysees i kod stadiona Park prinčeva, tako da su prodavači odlučili u subotu uvesti pravilo da jedna osoba smije kupiti samo jedan dres.
Neymara će PSG navijačima predstaviti danas u 13,45 na domaćem stadionu prije prve utakmice nove sezone prvenstva protiv Amiensa.
