Nogomet
SPORTOVI
Nogomet
Vječne sumnje i optužbe

Čudesan gol, neviđeni vanjski felš i "krvnik" Reala u sjeni majke svih afera

Hrvatska reprezentacija u Miamiju večeras igra prijateljsku s Peruom, koji se vraća na svjetsku scenu nakon odlaska njegove zlatne generacije prije četrdesetak godina...

Teofilo Cubillas (Foto: AFP) (Foto: Afp)

U okviru priprema za Svjetsko prvenstvo 2018. u Rusiji hrvatska nogometna reprezentacija na prvoj postaji američke turneje odsjela je u Fort Lauderdaleu, za američke pojmove malom gradu, oko 165 tisuća žitelja, koji se nalazi nekih 45 kilometara sjeverno od Miamija, gdje će Vatreni u noći s petka na subotu odigrati prijateljsku utakmicu s Peruom na velebnom Hard Rock Stadiumu, domu poznate NFL momčadi Miami Dolphins.

Peruanci ne mogu dočekati ogled protiv Vatrenih: "Ne igra se svaki dan s Hrvatskom"

Što spaja Fort Lauderdale i Peru? Teofilo Cubillas, "peruanski Pele, kako ga od milja zovu, najslavniji i najveći peruanski nogometaš svih vremena. Cubillas je jedan dio svoj karijere, od 1979. do 1983., proveo u Fort Lauderdale Strikersu, članu tadašnje elitne nogometne američke lige NASL, koja je bila prethodnica današnjeg MLS-a, a trajala je od 1968. do 1984., kada je ugašena.

Cubillas na čelu zlatne generacije peruanskog nogometa

Zlatno doba peruanskog nogometa započinje izlaskom Cubillasa na veliku scenu na Svjetskom prvenstvu 1970. u Meksiku, a završava Svjetskim prvenstvom 1982. u Španjolskoj, posljednjim Mundijalom na kojem je Peru nastupio prije plasmana u Rusiju. U međurazdoblju Peru je osvojio Copa Americu 1975., drugi i posljednji put u svojoj povijesti te je nastupio još na Svjetskom prvenstvu 1978. u Argentini, gdje je kao i u Meksiku dogurao do četvrtfinala, dok je u Španjolskoj ispao u skupini.

Cubillas je jedini nogometaš uz Miroslava Klosea i Thomasa Müllera koji se može pohvaliti da je na dvama svjetskim prvenstvima postigao po najmanje pet golova. U Meksiku je zabio najmanje po gol na sve četiri utakmice koje Peru odigrao na tom Mundijalu. S pet postignutih golova bio je treći strijelac turnira i izabran je za najboljeg mlada igrača prvenstva. Tada je imao 21 godinu, a kako je rano zaigrao za reprezentaciju dobio je nadimak El Nene (beba).

Peru se nije plasirao na SP u Njemačkoj, a na Mundijalu u Argentini ponovio je golgeterski učinak iz Meksika. Još se pamti njegov gol iz slobodnog udarca vanjskim dijelom kopačke protiv Škotske. Možda i najbolji slobodnjak svjetskih prvenstava, sigurno jedan od najboljih. Cubillas je bio sjajan igrač, tehnički gotovo savršen, elegantan, gracioznih pokreta, fantastičnog šuta desnom nogom.

Malo igrača se može pohvaliti da je imalo takav udarac, a vanjska felša bila je njegov zaštitni znak. Izabran je među 50 najboljih nogometaša Južne Amerike svih vremena, Pele ga je uvrstio na svoju listu 125 najboljih nogometaša. Godine 1972. izabran je za najboljeg igrača Južne Amerike. Najveći dio karijere proveo je u Alianz Limi, u Europi je igrao u Baselu i Portu.

Ljubimac Katalonije i "krvnik" Reala

No, Cubillas nije bio jedini svjetski nogometaš koji je Peru imao u to doba. Na mjestu centarfora igrao je slavni Hugo Sotil, napadač kojeg je obožavala Katalonija. Sotil je zajedno s Johanom Cruyffom vratio Barci naslov prvaka 1974. nakon 14 godina posta. U onoj čuvenoj utakmici protiv Reala, kada je odjeknula petarda usred Madrida, upravo je Sotil postigao zaključni peti gol za Barcelonu.

Bio je sol na ranu Madriđana za sva vremena. Uz njega je vezana zanimljiva anegdota koja je obilježila peruansko osvajanje Cope Americe 1975. Prvi put u povijesti prvenstvo se nije igralo u jednoj državi, već se igralo kup sustavom po svim zemljama, slično kao u kvalifikacijama za SP.

No, finale se igralo u Venezueli na jednu utakmicu, suparnik Perua bila je Kolumbija. Sotil sve do finala nije odigrao nijednu utakmicu jer mu Barcelona nije dala dopuštenje. Na finale je jedva stigao, kasnio mu je zrakoplov te je stigao na sami početak utakmice. Priča kaže da se nije stigao ni zagrijati, po dolasku na stadion odmah je uskočio u kopačke i istrčao na travnjak gdje su ga čekali već pripremljen momčadi za start utakmice. I u takvim uvjetima postigao je jedini pogodak na utakmici i donio Peruancima drugi naslov prvaka Južne Amerike.

"El Capitan de America"

Uz Cubillasa i Sotila treća najveća zvijezda tadašnje peruanske reprezentacije bio je Hector Chumpitaz, omaleni stoper sjajne tehnike i golgeterski sposobnosti, dugogodišnji kapetan Perua, za kojeg je odigrao čak 105 utakmica. Još i danas smatra ga se jednim od najboljih južnoameričkih obrambenih igrača.

Nadimak mu je bio „El Capitan de America“, jer osim što je bio kapetan Perua, izabran je i za kapetana Južne Amerike u jednom od rijetkih sudara s izabranom vrste Europe. Dovoljan dokaz koliko je bio cijenjen u Južnoj Americi. Taj interkontinentalni sraz dogodio se 1973., utakmice se odigrala u Barceloni, a Južna Amerika je slavila nakon jedanaesteraca, u regularnom dijelu bilo je 4:4.

Spomenuta tri igrača bile su najveće zvijezde peruanske reprezentacije 70-ih, ali ta generacija imala je još nekoliko slavnih igrača kao što su primjerice legenda Boce Juniorsa Julio Melendez, odlični obrambeni igrač Club Universitario de Deportesa Nicolas Fuentes ili Cesar Cueto, poznati i pod nadimkom „El Poeta de la zurda“, kojeg su tako nazvali zbog fantastične ljevice, 

Za njega kažu da je bio zapravo ključan vezni igrač te slavne peruanske generacije koja se pamti po uspješnom, ali i nadasve šarmantnom nogometu koji su igrali. Kažu da ih je bilo užitak gledati, no nisu baš svi oduševljeni kada se spomene ta peruanska generacija. Iako je Pele na Mundijalu u Meksiku označio Cubillasa za svoga nasljednika, što dovoljno govori koliko ga je cijenio, kada Brazilcima spomenute Peru, Cubillasa i društvo, mnogima će prvo psovke izletjeti kroz usta.

Najveća afera u povijesti svjetskih prvenstava

Upravo se za tu peruansku generaciju veže možda i najveća afera u povijesti svjetskih prvenstava. Mundijal u Argentini dobrim su dijelom obilježili Cubillas i Peru. Cubillas odličnom igrom, a Peru dobrim rezultatom i napose kontroverzom koja se povlači i raspliće do današnjih dana. Naime, u drugom dijelu turnira, Peru je bio u zastrašujućoj skupini s domaćinom Argentinom, Brazilom i Poljskom.

U prvoj utakmici izgubio je od Brazila 3:0, u drugoj od Poljske 1:0, a u posljednjem kolu igrao je protiv Argentine. I tu kreće jedna od najsramotnijih priča svjetskih prvenstva. Zadnje kolo skupine se, jasno, trebalo igrati u isto vrijeme, Brazil je igrao s Poljskom, a Argentina je, gle čuda, odgodila svoju utakmicu s Peruom.

Brazilcima je odmah bilo jasno što se sprema, izbila je velika strka i zbrka, prijetili su napuštanjem prvenstva, no ipak su odigrali utakmicu s Poljskom i ostali pričekati što će se dogoditi na utakmici Argentine i Perua. Nakon što je Brazil pobijedio Poljsku 3:1, Argentinci su točno znali kolika im treba pobjeda protiv Perua.

A trebala im je pobjeda od četiri gola razlike. Iz gore navedenog teksta jasno je da to nije bila baš laka misija, Peru je imao odličnu momčad i nitko nije mogao računati da će ih uopće pobijediti, a kamoli nakantati. Međutim, Peruanci nisu bili odveć motivirani, a tako su i odigrali, pa je Argentina slavila sa 6:0 i plasirala se u finale gdje je naposljetku pobijedila Nizozemsku te osvojila svoj prvi naslov svjetskih prvaka.

Izbio je veliki skandal o kojem se priča do današnjih dana. Brazilci su pucali od bijesa, optuživali su Argentince i Peruance da su namjestili utakmicu, upirali su prstom u sve odreda, a možda najviše u vratara Ramona Quiroga, rođenog Argentinca koji je najveći dio karijere proveo igrajući za argentinske klubove. Sumnjao je cijeli svijet, ali izravnih dokaza nije bilo, osim simptomatičnih „detalja“ kao što je odgoda utakmice i mlake igre Peruanaca.

Tada je u Argentini na vlasti bila vojna hunta Jorgea Rafaela Vidala kojoj je Svjetsko prvenstvo bila sjajan prilika za peglanje imidža pred svijetom i zadobivanje naklonosti argentinskog naroda. Upravo se diktatorski režim u Argentini spominjao kao jedan od razloga zašto je Johan Cruyff odbio nastupiti za Nizozemsku.

Suradnja diktatorskih režima Južne Amerike, koruptivna FIFA i posjet Kissingera

Pitanje je što je bio njegov glavni razlog bojkota, ali ostaje činjenica da su mnogi kritizirali FIFA-u što je dodijelila prvenstvo državi u kojoj je na vlasti diktatorski režim koji se s političkim neistomišljenicima uglavnom obračunava na brutalan način. Kao i uvijek s protokom vremena neke stvari su isplivale na površinu. U posljednjih nekoliko godina konačno je izašlo na vidjelo, iako se to sve manje-više odavno znalo, kakvi su ljudi vodili FIFA-u i što se sve događalo u krovnoj svjetskoj nogometnoj organizaciji.

Nepobitno se dokazalo da je FIFA ogrezla u korupciju na najvišoj razini i da to traje već desetljećima. U središtu korupcijskog skandala našli su se bivši predsjednici FIFA-e Joao Havelange te njegov dugogodišnji pomoćnik i naposljetku nasljednik Sepp Blatter. Upravo je Havelange bio predsjednik FIFA-e u vrijeme Mundijala u Argentina. On je Brazilac, a u Brazilu je na vlasti također bila vojna diktatura, što cijeloj priči daje mnogostruki zaplet i povlači brojne teorije.

Uzgred rečeno, zanimljivo je da je posebni gost argentinskog diktatora bio poznati američki političar Henry Kissinger. Znana je uloga SAD-a u tim turbulentnim političkim vremenima Južne Amerike i otvorenim sukobima ljevice i desnice u većini država Zelenog kontinenta. Politička situacija bila je prilično napeta, vodile su se razne igre i igrice, tipični sukobi blokova tadašnjeg vremena.

Što se zapravo događalo iza kulisa te čuvene utakmice počelo je obilnije curiti posljednjih desetak godina. Bivši peruanski senator Genaro Ledesma iznio je nekoliko zanimljivih tvrdnji tijekom saslušanja u sudskom procesu koji je pokrenut u svezi političkih progona i zločina od strane peruanskog diktatorskog režima Francisca Bermudeza 70-ih godina.

Ledesma je optužio tadašnji peruanski režim da je predao desetak političkih zatvorenika Argentini u okviru takozvanog „Kondorova plana“, koji su kreirali diktatori zemalja Južne Amerike kako bi se riješili političkih suparnika. Na taj način međusobno su razmjenjivali i uklanjali političke disidente.

Isplata u žitu?

Ledesma tvrdi da je argentinska vojna hunta na čelu s Vidalom uvjetovala peruanskim kolegama primanje političkih zatvorenika ako njihova reprezentacija pusti utakmicu Argentini.
„Vidal je po svaku cijenu trebao uspjeh reprezentacije kako bi dobio političke poene i osvjetlao obraz Argentine u svijetu. Bio je na sve spreman“, kazao je Ledesma.

To je samo jedna od teorija. Godinama se spekuliralo da su Argentinci jednostavno podmitili Peruance. Osim novca spominjale su se i ogromne količine žita koje je Argentina navodno besplatno isporučila Peruu u zamjenu za puštanje utakmice. Peru se u to vrijeme oporavljala od razornog potresa koji je ekonomski unazadio i dodatno osiromašio ionako siromašnu zemlju. Bilo je puno gladnih i stoga im je žito bilo prijeko potrebno. Među igračima zavjet šutnje trajao je godinama, dugo nisu htjeli o tome pričati.

Međutim, da se ipak nešto događalo iza kulisa svojedobno je priznao tadašnji argentinski reprezentativac Leopoldo Luque.
„S obzirom na ono što danas znam, ne mogu reći da sam posebno ponosan na tu pobjedu. Međutim, mi igrači, većina nas, ništa nismo znali, samo smo igrali nogomet“, godinama poslije utakmice izjavio je za britanske medije slavni napadač, koji je u prvi argentinski naslov svjetskog prvaka ugradio četiri gola.

Diktator Vidal posjetio peruansku svlačionicu

Postojanje pritiska potvrdio je i tadašnji prvotimac Perua Jose Velasquez, koji je iznenađujuće zamijenjen tijekom utakmice.

"Je li bilo pritisaka? Bilo je. Kakvih? Išlo je lančano. Prvo od strane Vlade, pa onda od stožera i na kraju od trenera", otvoreno je kazao Velasquez u razgovoru za britanski Channel 4 prije šest godina. Kako su kazivali neki peruanski nogometaši u razgovoru za Channel 4, Vidal je u društvu s Kissingerom i svojom svitom uoči utakmice prošetao stadionom i ušao u svlačionicu Peruanaca.

"Nisu nam rekli ništa posebno. Otprilike da očekuju dobru utakmicu i da argentinski navijači s nestrpljenjem čekaju izlazak igrača. Zaželjeli su nam sreću i otišli. Mi smo se u čudu gledali i zapitali se: Što će oni u našoj svlačionici, zar ne bi trebali biti u argentinskoj?", prepričao je kapetan Chumpitaz.

"Nešto se očito događalo u našoj momčadi. Bilo je nekih neočekivanih promjena, pa i ja sam zamijenjen bez prijeke potrebe. U tom trenutku smo gubili 2:0", dodao je ogorčeno Velasquez koji godinama kasnije ne može skriti ljutnju.

Da su političari ušli u svlačionicu Perua, potvrdio je u razgovoru za dokumentarac FIFA-e i odlično lijevo krilo Peura Juan Carlos Oblitas. Kazao je da se jako iznenadio kada je vidio američkog političara. Britanski Channel 4 pokušao je doći do Kissingera, inače velikog zaljubljenika u nogomet, kako bi ga upitali je li tada primijetio nešto sumnjivo. Dobili su glasnogovornika koji im je rekao da nije. Kako god, svakako jedna od ponajvećih afera u povijesti nogometa nikada do kraja nije rasvijetljena i pitanje je hoće li ikada biti. Ostat će vječne sumnje.

 

Nastavi čitati

Nastavi čitati