Infarktna utakmica na San Siru. Nogomet je po tko zna koji put pokazao koliko može biti dramatičan, neizvjestan i nepredvidljiv. Nakon što je Milan poveo 2:0, malo tko je mogao očekivati da će se Rijeka vratiti, biti blizu velikog podviga, a onda, nažalost, opet zabrljati.
Tri vijesti o kojima se priča
Rijeka je na Siru Siru pala tako naivno da je to teško opisati. Ostat će velika žal. Ponovile su se stare boljke i pogreške iz prethodnih europskih utakmica s Olympiakosom i AEK-om. Rijeku su ponovno skupo stajale prije svega kardinalne pogreške u obrani, a onda i loša realizacija. Matjaž Kek bio je ogorčen nakon utakmice, dugo ga nismo vidjeli tako ljutitog.
Kek rigao vatru
„Kakva nesreća, kakve priče, kakav pad koncentracije, to se ne smije događati, a stalno nam se ponavlja. Dakle, nema veze sa srećom“, grmio je Kek.
Milan nije odigrao ništa osobito, ali nije ni trebao jer mu je Rijeka puno toga poklonila. Ostaje dojam da je Rijeka trebala napraviti više od časnog poraza. Milan joj se nudio, ali ona to jednostavno nije znala iskoristiti. Baš kao i protiv grčkih klubova, hrvatski prvak vrlo dobro je otvorio utakmicu, Heber je imao odličnu šansu za rano vodstvo Rijeke, no Brazilac nije pogodio dalji kut. I onda je uslijedila kazna.
Milan je poveo praktički iz prve suvislije akcije. Dario Župarić naivno je ispao u „jedan na jedan“ okršaju s Andreom Silvom. Nakon vodstva Milan je pojačao tempo, ali Rijeka se nije predavala, Puljić je imao šansu za izjednačenje, međutim, nije dobro reagirao, praktički je glavom dodao loptu Gianluigiju Donnarummi.
Ponavljaju se pogreške
Početkom drugog dijela Rijeka je opet krenula odlučno i ofenzivno, pokušala je presingom na zadnju liniju Milana doći do lopte i šanse. I kada se činilo da bi Rijeka možda mogla izjednačiti, opet je uslijedila kardinalna pogreška u obrani. Prekidi su rak-rana Rijeke, koja je primila sličan gol kao i protiv AEK-a. Igrači Rijeke prečesto se loše postavljaju da bi to bilo slučajno. Koncentracija im očito popusti, ne čuvaju striktno suparničke igrače, uz to loše pokrivaju prostor i kao rezultat toga su lagano primljeni golovi.
Milanovi igrači dobili su priliku zapucati na gol Rijeke u dva navrata u istoj akciji, a Rijekini igrači u oba slučaju nisu bili ni blizu, ostavili su ih potpuno same, iako se ispred gola natiskao cijeli buket igrača. Jedan igrač Milana trzne na prvu stativu, a kompletna momčad Rijeke krene za njim i opet ne dođu do lopte, a uz to na drugoj stativi ostave krater. To su pogreške koje se skupo plaćaju.
Uz sve pogreške Rijeka je ipak uspjela izjednačiti u finišu utakmice. Očekivalo bi se da će Riječani dobiti dodatna krila, da će domaćin psihološki pasti, a gosti narasti i poletjeti, možda zabiti i pobjednički pogodak, no opet su Riječani „kiksali“ u obrani. Možda je bilo zaleđe, ali takav gol jednostavno se ne smije primiti.
Je li nešto kriv i trener?
Ukupno gledajući, odveć naivne reakcije obrane da bi se na Siru Siru došlo barem do boda. Budući da se pogreške ponavljaju, pitanje je može li se u bližoj budućnosti na tom planu nešto promijeniti? Kek stalno upozorava da se u Europi nonšalancija i dekoncentracija skupo plaćaju, ali čini se da nema koristi.
Ključno je pitanje jesu li za te pogreške isključivo krivi igrači koji nemaju dostatnu kvalitetu ili se možda može nešto prigovoriti i treneru? Nešto su tu valjda pita i trenera. Kako se i što radi na treningu, radi li se dovoljno kvalitetno na ispravljanju pogrešaka, najbolje znaju igrači Rijeke, pa bi oni mogli dati najbolji odgovor na ovo pitanje.
Kako god, šteta, Rijeka je imala veliku šansu za povijesni rezultat, uz malo više koncentracije i hrabrosti u napadu mogla je do remija. Riječanima ipak treba čestitati, pružili su dobar otpor favoriziranom domaćinu, pokazali su da se mogu nositi s jačim suparnicima, što će biti važno u nastavku natjecanja. Dobra vijest za Rijeku je remi Austrije u Ateni. AEK je na plus četiri boda, nije to nedostižno, ako moral ostane na visini i ako se, naravno, isprave opisane pogreške.
