Nogomet
SPORTOVI
Nogomet
spontane ode radosti

Trenuci za povijest: Kad suparnički navijači odaju počast genijalnom 'neprijatelju'

Nakon što su navijači Reala ustali i zapljeskali Francescu Tottiju, zanimljivo je sjetiti se sličnih primjera iz nogometne povijesti.

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

Neki su nogometaši veći od drugih, a jedan od tih je legendarni i sad već zbilja vremešni Francesco Totti. S 39 godina i dalje nosi dres Rome iako u zraku visi pitanje može li danas baš pomoći svom voljenom klubu. Ako će emocije odlučivati, onda se nitko neće usuditi reći ništa kontra Tottija.

A emocije su rekle svoje u 74. minuti kada je Spalletti uveo legendu Rome u igru protiv Reala. Santiago Bernabeu se još jednom podigao na noge i zapljeskao suparničkom igraču. Navijači Reala radili su takve stvari u povijesti, jedan je to od stadiona koji se zna u takvim trenucima ponijeti gospodski.

''Emotivno je to jer će ovo biti veličanstvene uspomene. Ovakvo pokazivanje zahvalnosti jednog takvog stadiona znači da sam dao nešto nogometu'', rekao je Totti nakon svoje posljednje utakmice u Ligi prvaka.

Nije to jedini kojem je Bernabeu pljeskao na taj način. Fifa.com vratila se u prošlost i sjetila se nekoliko takvih primjera iz povijesti. No, krenimo jednim primjerom s Camp Noua. Laurie Cunningham prvi je Englez u povijesti koji je obukao dres Real Madrida. Bilo je to u sezoni 1979/1980 kada su slavili Madriđani s 2:0, a navijači Barce ustali su i pljeskom ispratili Engleza iz igre.

Puno je više suprotnih primjera. Diego Armando Maradona stigao je nekoliko godina kasnije s Barcom u Madrid. Bilo je to točnije 26. lipnja 1983. kada je 'mali zeleni' zabio za 2:0 gostiju. Navijači i jednih i drugih ustali su i zapljeskali, a isto se dogodilo 2005. godine kada je Ronaldinho izveo jednu od svojih najvećih majstorija i zaradio iznenađujuće iskreni pljesak Madriđana.

Pljeskao je Bernabeu još davne 1952. Alfredu di Stefanu kada je ovaj zaludio navijače svog budućeg kluba. Tada je stigao s kolumbijskim Millonariosima. Kasnije je Di Stefano od Reala učinio ono zbog čega ga danas zovu najvećim klubom na svijetu.

'Santigao Bernabeu' voli odati počast genijalcima

I Nizozemac Gerrie Muhren je pobrao ovacije na istom mjestu daleke 1973. godine kada je tamo oduševio u dresu Ajaxa, a jedna nogometna legenda posebno pamti takav scenarij. To je Alessandro Del Piero koji je u Ligi prvaka 2008. zabio dva gola u Realovom dvorištu.

''Tijekom svoje karijere dobio sam mnoga priznanja navijača. Dva najveća bila su onaj na oproštaju na mojoj posljednjoj utakmici u Torinu i 2008. na Bernabeuu. Dobiti 'standing ovation' u takvom hramu nogometa je neprocjenjivo'', rekao je kasnije bivši igrač Juventusa.

Posljednji je prije Tottija ovacije tamo pobrao Andres Iniesta, još jedan igrač najvećeg rivala Barcelone. Bilo je to na posljednjem El Clasicu kada je Barca promarširala Madridom, a Iniesta dirigirao sjajnom igrom gostiju. Bio je to drugi put da su Madriđani tako pozdravili Iniestu, prvi put je bio u dresu Španjolske nakon što je golom donio Furiji naslov svjetskog prvaka 2010. godine.

Bilo je u nogometnoj povijesti još puno takvih primjera. Jedan od njih je i onaj u polufinalu Lige prvaka 2003. kada je Ronaldo, Il Phenomeno zabio hat-trick Manchester Unitedu kojeg je kasniji prvak Real izbacio ukupnim rezultatom 6:5. Ronaldo je izlazio u 67. minuti, a Old Trafford je još u nevjerici zbog rezultata pljeskom odao počast legendi.

FIFA je na svojoj stranici u ove lijepe priče uvrstila i onu Eduarda da Silve. Prije šest godina Dudu je sa Šahtarom stigao na Emirates koji ga je dočekao kao heroja koji je zbog utakmice u dresu Arsenala umalo okončao karijeru.

''Osjećao sam se kao da još uvijek igram za Arsenal'', rekao je tada bivši hrvatski reprezentativac.

Godinu prije njega takav je doček imao i Thierry Henry koji je stigao s Barcelonom. Zlatan Ibrahimović s terena je ispraćen ovacijama prošle godine u Bruxellesu kada je Anderlechtu utrpao četiri komada.

Nema tko nije pljeskao Peleu

Naravno, Peleu se pljeskalo gdje god bi se u Europi pojavio i to ne samo zato jer se radilo o prijateljskim utakmicama. Pljeskao mu je i švedski kralj Gustaf VI Adolf kada je Brazil osvojio naslov pobijedivši u finalu domaćina Švedsku 1958. godine.

''Nemoguće je bilo ne zapljeskati Pelevoj magiji'', rekao je nakon finala koje je moglo gurnuti švedski nogomet u besmrtnost.

I u Brazilu su suparnički navijači pljeskali Peleu. Jedan od najpoznatijih primjera je iz 1961. kada je prošao čak šestoricu igrača Fluminensea, a izvještaji govore da se utakmica prekinula na dvije minute zbog oduševljenih navijača koji su ušli u teren.

I za kraj još jedan primjer iz Brazila. Prije četiri godine današnja zvijezda Barcelone Neymar igrao je svoj i Peleov Santos u gostima kod Cruzeira. Njegov hat-trick natjerao je vruće Brazilce u spontani pljesak nakon kojeg je Neymar izjavio da bi se najradije rasplakao od sreće.

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju

Nastavi čitati
divider