Posljednji put kad su 'crno-plavi' bili u medijskom centru pažnje bilo je u vrijeme Josea Mourinha, kad je osvojen čuveni 'treble' i kad je službeno završilo Interovo uskrsnuće koje je počelo 1. srpnja 2004. godine. Toga dana za novog trenera bio je imenovan Roberto Mancini, koji i danas sjedi na klupi Nerazzura. I nije sve išlo preko noći.
Tri vijesti o kojima se priča
VIDEO 'Mala Hrvatska' u srcu Toskane: Viole opet sanjaju vrh
U sjeni velikog skandala koji je potresao talijanski nogomet, poznatijeg kao Calciopoli, Inter je najviše profitirao kaznama i financijskim poteškoćama koje su pogodile Juventus i Milan. Od tri najtrofejnija kluba na Apeninskom poluotoku, momčad tadašnjeg predsjednika Morattija stigla je do ponajvećih uspjeha u klupskoj povijesti. Ponajviše zahvaljujući i kasnijim postignućima Mourinha.
Jedini talijanski klub koji nije ispao u drugu ligu
22. travnja 2007. Inter je postao službenim prvakom Serie A po prvi put 'na terenu' nakon 1989. godine. U razdoblju od 2006. do 2010. klub je pet puta uzastopno bio prvak Italije i još uvijek je jedini talijanski klub koji drži posebnu počast time što nikad nije ispao u drugu ligu.
Tri godine nakon povijesnog uspjeha s Mourinhom, stigao je kraj Morattijeve ere. Novim predsjednikom postao je indonežanski poduzetnik Erick Thohir i krenulo je jedno drugačije razdoblje. Kompletna Serie A već dulje vrijeme nije mamac za najbolje svjetske igrače niti je financijski dovoljno potkovana kako bi vodila utrku s drugim ligama 'petice'. Ne kao nekad. Ali stvari su se počele poboljšavati.
Malo pomalo klubovi su počeli više ulagati i slagati momčadi za budućnost. Kao i Nerazzuri, koji nikako nisu uspijevali uhvatiti korak s vremenom. Ni igra ni rezultati nisu bili obećavajući, a iz kluba je otišlo nekoliko perspektivnih igrača poput Coutinha i Kovačića. Međutim, povratak Roberta Mancinija u studenom prošle godine počeo je pomicati stvari s mrtve točke. Momčad je prošlu sezonu završila na osmom mjestu i bez velikih očekivanja se počela pripremati za novu.
Probudili se stari snovi
No, ambicije su brzo porasle nakon uvodnih pet kola. Doduše, Inter je u tom periodu jedina momčad sa stopostotnim učinkom i primio je tek jedan pogodak. Nije efikasan i atraktivan kao Barcelona, Real ili Bayern, ali je definitivno skrenuo pažnju na sebe. Jedini je uz Bayern koji još nije izgubio ni bod u top pet europskih liga. Ovaj Inter pobjeđuje s minimalnom razlikom i na terenu ima '11 ratnika'. Daleko je to od idealnog, svjestan je toga i Mancini, ali zasad su igrači poprimili pobjednički karakter i djeluju kao momčad. A to je najvažnije za eventualne daljnje uspjehe.
Trenutno su u klubu svi oduševljeni. Kako i ne bi bili kad imaju najbolji start još od početka sezone 1966/1967., ali spuštaju loptu na zemlju. Sezona je tek počela i sve se vrlo brzo može promijeniti. No, činjenica je da su već pobjegli aktualnom prvaku Juventusu na deset bodova i da u Serie A nema puno klubova koji mogu držati kontinuitet rezultata. Sve to ide u prilog tome da bi Mancinijeva momčad mogla postati legitiman kandidat za naslov.
Odlično odrađen prijelazni rok
Ono što se promijenilo u odnosu na prošlu sezonu je puno bolja i čvršća obrana. U prijelaznom roku stigli su Joao Miranda, Jeison Murillo, Martin Montoya i Alex Telles, što se trenutno pokazalo pogotkom. Dosta je donio i Felipe Melo koji je učvrstio sredinu terena te je svojim golom osigurao pobjedu u zadnjem kolu protiv Hellas Verone. Tu je i skupo plaćeni Kondogbia koji je nezamjenjiv u veznom redu.
Od ofenzivnijih igrača najbrže se uklopio Stevan Jovetić koji je već postigao tri pogotka, a prave stvari tek se očekuju od našeg Ivana Perišića i Adema Ljajića. Od starije garde bivši trener Cityja najviše povjerenja ima u Medela i Guarina u vezi te Palacija u napadu, dok se od nadarenog Argentinca Icardija očekuje da reprizira prošlu sezonu, kada je zabio 22 gola. U svakom slučaju, Mancini ima zanimljiv spoj mladosti i iskustva te ukoliko uspije postići kemiju i dodatno podići igru, ovo bi mogla biti Interova sezona.
