Silvio Berlusconi napušta Milan nakon 30 godina „kraljevanja“. Financijski iznemogao i nakon petogodišnje trofejne suše, odlučio je prodati „rossonere“ još uvijek nepoznatom kineskom konzorciju.
Tri vijesti o kojima se priča
"To je revolucionaran događaj", uskliknuo je Arrigo Sacchi, kojeg je upravo Berlusconi „izmislio“ vizionarski ga postavivši za trenera slavne momčadi Milana s kraja 80-tih. Sacchi zna o čemu priču. Jedna fabulozna era je završila, druga započinje. Hoće li biti podjednako uspješna? Jako teško, ali ne i nemoguće. Berlusconi je preuzeo Milan sredinom 80-tih i ubrzo ga vratio na talijanski i europski tron.
Što je zamislio, to je i napravio, vjerojatno i više no što je planirao. Pet naslova prvaka Europe i osam titula talijanskog prvaka učinak, ukupno 28 trofeja. Kako god okrenete, bez obzira na sušno razdoblje posljednjih godina, to je grandiozan učinak s kojim se Berlusconi mirne duše može umiroviti i nominirati za najboljeg klupskog predsjednika u povijesti nogometa. Santiago Bernabeu jedini je koji mu može proturječiti. Ako je Bernabeu ipak broj jedan, Berlusconi ne može biti ispod drugog mjesta.
„Nismo raspravljali o cijeni, prihvatio sam što su mi ponudili“, izjavio je Berlusconi nakon objave koja je podigla „crveno-crni“ dio Milana na noge.
„Najvažnije mi je bilo da nađem ulagače koji su kadri od Milana napraviti talijanskog, europskog i globalnog protagonistu“, kazao je „Don Silvio“.
Berlusconi je prepustio Milan nepoznatim vlasnicima pod uvjetom da u sljedeće dvije godine ulože najmanje 400 milijuna eura u klub. Naglasaka je na najmanje, dakle može se očekivati da će uložiti i puno više.
Kinezi dolaze
Talijanski mediji pišu da iza neimenovane korporacije stoje najveće državne kineske tvrtke, što dovoljno govori o ozbiljnosti posla. Prije nekoliko mjeseci spekuliralo se kako je Berlusconi u pregovorima s najbogatijim Kinezom Jackom Maom, osnivačem jedne od najvrjednijih svjetskih tvrtki Alibabe te suvlasnikom peterostrukog uzastopnog prvaka Kine Guangzhoua Evergrandea. Lako je moguće da je Ma jedan od ulagača.
Kako god, očito je da Milanu u skoroj budućnosti neće nedostajati novca. Ovim preuzimanjem nastavljena je ekspanzija kineskog kapitala u europski klupski nogomet. Kineski kapital nedavno je ušao i redove Milanova gradskog suparnika Intera. Očito je da Kinezi planski ulažu u nogomet, odnosno klubove, kako domaće tako i inozemne. Kinezi su prepoznali nogomet kao jednu od najpropulzivnijih industrija posljednjih godina.
I nisu jedini, na sličnom tragu su brojni američki i azijski poslovni ljudi.
Što će sve to značiti za Milan u bliskoj budućnosti? Kao prvo, prilično je simptomatično da je Berlusconi objavio prodaju u jeku ljetnog prijelaznog roka. Kao da je time želio poslati poruku konkurenciji i kompletnom tržištu da se Milan vraća na velika vrata. Lako je moguće da će se Milan uskoro značajno pojačati.
Galliani u Zagrebu
U tom smislu znakovit je i dolazak jednog od glavnih ljudi Milana Adriana Gallianija u Zagreb, gdje je izbliza „opipao“ čelnike Dinama po pitanju njihovih najvrjednijih eksponata. Stoga se uopće ne bismo iznenadili da netko od terceta Pjaca – Rog – Ćorić već ovog ljeta završi u Milanellu. Talijanski mediji već su objavili informaciju kako je Pjaca Milanov, čak su tvrdili da dolazi na liječnički pregled u Milano. To se još nije dogodilo, ali ne znači da se radi o klasičnoj „patki“, možda tek o poluistini. Milan je očito u debeloj igri i još uvijek je sve otvoreno. Ako ništa drugo, Galliani je zagrebačkim domaćinima mogao obećati da će Milanova kasa uskoro biti dupke pune i da im je u interesu malo pričekati s konačnom odlukom.
Na valu kineskog ulaganja talijanski klupski nogomet mogao bi se vratiti u špicu zanimanja. Teško je reći hoće li Serie A vratiti stari sjaj, no nazire se puno blistavija budućnost.
