Pred novinarima se nije ponio trijumfalistički niti se naslađivao porazom splitske momčadi. Njegova poruka kao i uvijek bila je savršeno odmjerena; „Sad je naše vrijeme za radovanje , ali ne i pretjerana slavlja. Moramo biti ponosni , ali ne i bahati….''
A upravo takav je i Matjaž Kek. Od kada je stigao na Kantridu krajem ožujka 2013., gdje je na klupi zamijenio Elvisa Scoriu, sasvim sigurno je postao jedna od omiljenijih osoba kvarnerske metropole. I to ne bez razloga. Pod njegovim je vodstvom Rijeka ostvarila neke od najvećih klupskih uspjeha. 54- godišnji Slovenac u Rijeku je stigao nakon što je, s malo gorčine, napustio klupu slovenske reprezentacije nakon neuspješnog pokušaja plasmana na Europsko prvenstvo.
Taj bivši branič, koji je za reprezentaciju odigrao jednu utakmicu, tada je izjavio da su “neki igrači jedva čekali da ga se riješe”. U Rijeci to sasvim sigurno nije slučaj. Matjaž Kek rođen je u Mariboru, kako voli istaknuti u najtemperamentnijem dijelu Štajerske. Najveći dio karijere proveo je upravo u Mariboru za kojeg je zaigrao 1979. kada je imao 18 godina. Kasnije odlazi u austrijski Spittal, dok se u Grazu, u GAK-u, zadržao sve do 1995. godine. U tom je periodu odigrao i jedninu utakmicu za slovensku reprezentaciju, a tek se 1999. godine sa 38 godina oprostio od aktivnog igranja nogometa.
Maribor pa reprezentacija
Ukupno je za ''violičaste'' odigrao skoro 250 utakmica, postigavši pedesetak golova. S terena se, u istom klubu, preselio na trenersku klupu, kao asistent Bojanu Prašnikaru. I Maribor tada živi svoje ponajbolje dane – plasirao se u Ligu prvaka gdje je, u skupini na gostovanju pobijedio čak i moćni Dinamo Kijev. Brzo je postao i glavni trener, a onda osvojio i naslov slovenskog prvaka.
Hajduk se opet prepao: Rijeka ima najboljeg trenera i 'novog Kramarića'
Klub je zatim zapao u velike probleme i Kek se odlučio na odlazak. Sjeo je na klupu mlade reprezentacije Slovenije, a nakon neuspjeha legendarnog Braneta Oblaka u kvalifikacijama za SP u Njemačkoj, na iznenađenje svih, Kek postaje izbornik A reprezentacije Slovenije. Bilo je tu velikih rezultata, izbacivanja Rusije koju je vodio uistinu veliki znalac Guus Hiddink, no na kraju se ipak s malo gorčine oprostio od klupe reprezentacije, jer pravih rezultata nema ne pokažu li emocije pojedinci i ekipa, tvrdi Kek.
S njim kreće i uzlet Rijeke
Nekoliko mjeseci proveo je u Al-Ittihadu, jednom od nekad najmoćnijih klubova ne samo Saudijske Arabije već i tog dijela Azije i onda je stigao poziv iz Rijeke. Tada kreće pozitivna nogometna priča s Kvarnera. Uvijek odmjeren i pristojan, nema problema sa iznošenjem svog stava. Tako je bilo i nedavno kada je u turbulentnim hrvatskim nogometnim vodama smijenjen s mjesta izbornika Niko Kovač.
U raznim se kalkulacijama spominjalo i njegovo ime, a on je kratko poručio: S Rijekom imam ugovor do 2017. godine, niti ne pomišljam na bilo koju drugu funkciju. Velika mi je čast da me kao Slovenca spominju na izborničkoj funkciji. S druge strane, žao mi je svakog kolege koji izgubi posao. I dodao: “Nije to zaje*ancija, nečija prćija, to je ozbiljan posao. Igrači su to koji igraju u najvećim klubovima, mora se znati tko što radi, za što je tko odgovoran. Nije problem u jednoj ili dvije osobe, to je problem gdje treba reći istinu. Svi se sad javljaju i reklamiraju.''
Stari roker
Tom je izjavom odmjereni Slovenac kupio naklonost i onih koji mu do tada nisu bili skloni. Iako rijetko želi razgovarati o drugima temama osim nogometnim, poznato je da je veliki ljubitelj glazbe. Sam se pohvalio kako je on generacija koja je stasala s rock scenom sedamdesetih, a osim rocka, obožavatelj je i jazza. Dobro poznaje riječku i zagrebačku rock i punk scenu. Danas između ostalog sluša i Let 3.
Hvali i glazbu Elvisa Stanića, koncerte rijetko posjećuje, iako bi volio, ali on je prije svega sto posto u nogometu, a to ne dozvoljava razmišljanja o drugim stvarima ali ni vrijeme za zabavu – kako je jednom istaknuo. Gledajući rezultate Rijeke, očito je da se takav pristup poslu, Rijeci, Matjažu Keku, a onda i na kraju hrvatskom nogometu - isplati.
