„Do isključenja Arde Turana utakmica se kretala baš onako kako smo htjeli“, izjavio je Diego Simeone nakon poraza na Bernabeuu (1:0) i oproštaja Atletica s Ligom prvaka.

Najjače polufinale ikad: Real rekorder, Bayern i Barca favoriti, Juve autsajder

Simeone nije želio detaljnije komentirati start turskog veznjaka na Sergija Ramosa i je li opravdano zaradio drugi žuti karton odnosno isključenje. Neki su mišljenja da je Felix Brych prestrogo potegao karton, da nije slijedio kriterij koji je zauzeo tijekom utakmice, prije isključenja zasigurno je bilo barem pet-šest situacija u kojima je mogao kartonirati igrače.

Turan sam sebi najveći krivac?

Turan je, recimo, laktom udario Coentra u prvom dijelu utakmice i ostao nekažnjen, ali isto tako je Ramos udario laktom Godina, a nekoliko minuta prije isključenja Turana Ramos je pokupio Turčina sleđa u situaciji koja je mogla biti potencijalno opasna za vrata Reala.
Čini se da je upravo taj start razljutio Turana koji je neoprezno startao na Ramosa, nenogometno, u stilu kung-fu borca, ali bez namjere da ide „u meso“.

Turan je htio blokirati udarac, Ramos je izbio loptu i prstima noge inercijom udario u donji dio Turanove kopače. Ramos se, jasno, bacio kao da je slomio nogu, nije jedini na utakmici koji je „ronio“… Gledajući izolirano samo taj start, sucu se nema što previše prigovoriti, Turan je sam sebi najveći krivac, sve je napravio da Ramosu pomogne isfrizirati taj start, ali gledajući kriterij suđenja kroz cijelu utakmicu, možda je Turčin prestrogo isključen, posebice jer se radilo o finišu utakmice.

Atletico je opet igrao antinogomet

No, kada se sve zbroji i oduzme, Real je zasluženo prošao dalje. Bio je prilično bolji, konkretniji, to pokazuje svaka statistička rubrika, od udaraca na vrata do posjeda lopte. Atletico je opet igrao antinogomet, nije ni pokušavao igrati, uglavnom se orijentirao na obranu i sjeckanje igre prekršajima. Real je nadigrao Atletico u svim elementima igre iako su mu nedostajala četiri igrača iz udarne postave - Modrić, Bale, Benzema i Marcelo.

Ta činjenica je najveći poraz Atletica i Simeonea. Stoga se njegova rečenica na početku teksta može protumačiti prilično grotesknom, jer Atletico je držao „nulu“ ponajviše zbog nepreciznosti Realovih napadača, što znači da se Simoene najviše oslanjao na sreću i svojeg vratara. Čini se da je Atleticu posve svejedno u kojem će sastavu igrati Real, oni se ove sezone uglavnom dosljedno drže svoje dekadentne igre, u koju se uklopio i hrvatski napadač Mario Mandžukić.

Atletico je prošle sezone također igrao čvrsto, uglavnom obranaški protiv jačih, ali čini se ni blizu tako "nabijački" kao ove sezone. Diego Costa ipak je davao osim veće ubojitost i određenu lepršavost u njihovoj igri. Atleticova igra ove sezone kazna je za oči i dušu, dvije njihove utakmice zaredom rijetko tko bi imao snage pogledati. Simeone se po tome opasno približio Mourinhu, možda ga je i nadmašio. Nije malo onih koji misle da njih dvojica "ubijaju" nogomet.

Ancelotti pogodio s Ramosom

Ancelotti je opet gurnuo Ramosa u sredinu terena, nije to bilo golemo iznenađenje, to je već znao napraviti, sjetimo se samo Ancelottijeva prvog „el clasica“ na Camp Nou, ali ipak se očekivalo da će u vezu Illarramendi, Khedira ili Lucas. Na kraju je ispalo da je Talijan ovaj put pogodio, za razliku od spomenutog „el clasica“.

Pokazalo se da Ancelotti s pravom nije bio odveć zabrinut, ili je barem tako hinio, što nema na raspolaganju nekih važnih igrača. Do izražaja je došao ogromni Realov proračun koji „kraljevima“ dozvoljava da na klupi imaju igrače koji bi igrali u prvoj momčadi svakog drugog kluba izuzev Barcelone i Bayerna.