Nepune tri godine od dolaska na čelo nacionalnog saveza, uspio je, i to prilično suvereno, ući u novi UEFA-in Izvršni odbor. Nakon brojnih golova u karijeri, „Zlatna kopačka“ anno domini 1998, zabila je i u dužnosničkoj karijeri, postavši prvi Hrvat u europskoj nogometnoj Vladi.
Mnogi će reći da je operacija lobiranja za mjesto među Platinijevim apostolima najbolje odrađeni posao predsjednika Šukera. I bit će u pravu. S jedne strane zato što je sve pripremne radnje Šuker doista vrlo dobro odradio, a s druge zato što konkurencija ostalih remek djela u predsjedničkom mandatu baš i nije osobita.
Platini treba ljude poput Šukera
Davor Šuker nemjerljivo mnogo je popularniji u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Imao sam priliku sjediti s njim u službenom hotelu UEFA uoči finala Eura 2012. Ne postoji čovjek iz nogometnog svijeta koji je ušao u hotel, a da nije pohitao rukovati se s velikim golgeterom. Apsolutno ne postoji, baš nijedan. Sjaj zlatne kopačke ne slabi ni godinama nakon karijere. Osim toga, u redovima europske nogometne kreme sve je više karijernih diplomata i birokrata koji imaju uglađene manire, završili su prave škole, ali nogometno ime nemaju ni u tragovima. Da nisu dospjeli u UEFA-u, završili bi u upravi neke banke ili multinacionalke.
Platini je shvatio da mu trebaju prepoznatljivi nogometni likovi, ljudi kojima kad daju izjavu na televiziji, ispod slike ne treba potpis da bi ih gledatelji prepoznali. I tu su se Michelove i Davorove ambicije sretno poklopile.
Hrvatski će nogomet vjerojatno imati neku malu ili umjerenu korist od toga što svog čovjeka ima u Izvršnom odboru. Ali, ta je korist neusporediva s privilegijima i koristima koje će imati Šuker, kao član društva odabranih. Izbor u Izvršni odbor ne znači da Šuker prestaje biti predsjednik HNS-a. UEFA čak preferira da njezini „ministri“ budu čelni ljudi svojih saveza. Objašnjenje da će tako lakše implementirati politiku UEFA na domaći teren, u hrvatskim okolnostima zvuči groteskno.
Ne razumije što muči prosječnog ljubitelja nogometa
Da ponovim prvu rečenicu: Davor Šuker nikada nije krio da mu je mjesto predsjednika HNS-a samo odskočna daska prema višim nogometnim sazviježđima. I baš zato ga za domaći nogomet nikad nije bilo briga. Vjerojatni je hrvatski rekorder po brzini kojom je u javnosti spiskao ugled priskrbljen tijekom igračke karijere. Ponajprije zato što živi u svom brendiranom svijetu visokog društva.
On ne razumije što muči prosječnog hrvatskog ljubitelja nogometa, što se vidi i po cijenama ulaznica za reprezentaciju. Izgubio je kontakt s bazom, ne u Skupštini HNS-a, nego onom navijačkom koja je kupac i konzument nogometa. Okrenuo se vanjskoj politici, a unutarnju posve zanemario. Uostalom, kad ne gledaš domaću ligu, onda te loša infrastruktura, manjak gledatelja, sumnjivo suđenje, siromašni klubovi, poremećeni odnosi i kidanje spona između Hajduka i HNS-a, previše ne smetaju. A iz ureda u Nyonu, problemi će izgledati još manji. Gotovo nevidljivi.
