Real je protiv PSG-a po tko zna koji put pokazao da je klub pobjednik, još jednom je zorno demonstrirao zašto je najveći klub na svijetu. I kada nije u formi, i kada ne odigra neku velebnu utakmicu, i kada suparniku otvori dosta prostora i pruži mu dosta šansi, ipak na kraju nekako nađe put do pobjede.
Tri vijesti o kojima se priča
Ne uvijek, ne svaki put, ali najčešće. I kada je najvažnije. PSG baš sve suprotno. Nakon prošlogodišnje katastrofe na Camp Nouu, još jednom su pukli po šavovima, slomili su se pod pritiskom kao pereca u rukama ogladnjelog osnovnoškolca, doduše ne tako drastično kao u Barceloni, ali nije ni previše daleko.
„Lako je zabiti Dijonu osam golova, ali ovo su utakmice kada trebaš biti na visini zadatka“, ljutit poput risa, ali do bola iskren bio je Adrien Rabiot nakon utakmice. On je zabio jedini gol za PSG i u njega se još najmanje može uprijeti prst. Jednom rečenicom rekao je zapravo sve. Za razliku od trenera i predsjednika PSG-a, Rabiot nije tražio izliku u sucima, nego u igri svoje momčadi.
Lo Celso tragičar utakmice
''Duh Juanita'' lebdi nad Santiago Bernabeuom, nadahnjuje navijače i igrače Reala, a ponekad se čini i da veže u čvor noge njegovih suparnika. Ovaj put vrzmao se oko koljena mnogih igrača PSG-a, a posebice Giovanija Lo Celsa, koji se toliko preplašio kulisa slavnog stadiona da se činilo kao da igra s robijaškom kuglom oko noge. Nije jedini loše izgledao, ali Lo Celso je tragičar utakmice. I to ne samo zbog toga što je naivno poput kakvog početnika skrivio jedanaesterac, nego zbog cjelokupne igre, malo je reći loše. To je naše mišljenje, ne morate se složiti.
Ako se Zoran Zekić može opravdati da nije micao indisponiranog Matea Baraća zato što nema koga ubaciti, Unaija Emeryja ništa ne može oprati. Ni suci, ni loša sreća, ni problemi s ozljedama... Preksinoć je Massimiliano Allegri, a sinoć Emery vadio mast navijačima svojih klubova teško shvatljivim potezima. Još jedan dokaz tezi da i vrhunski treneri znaju od jednostavnog napraviti komplikaciju.
Kada se od nogometa radi kvadratna jednadžba, rijetko ispadne dobro. Međutim, Emery nije samo komplicirao i "pametovao", on očito ponavlja pogreške. Navikao je Emery tijekom karijere na svakojake poraze na Bernabeuu ili Camp Nouu, skoro kao magarac na batine, ali čini se da nije izvukao pouke.
Ako PSG ispadne, a to se sada čini dosta realnom prognozom, gotovo je sigurno da će morati spakirati kofere. Neće to biti nikakva satisfakcija za njegove brojne navijače i pariški klub. Tko im je kriv, mogli su ga smijeniti još prošle sezone kada je PSG doživio fijasko, i u Ligi prvaka i u prvenstvu. Nije sve gotovo, daleko od toga, igra se i drugo poluvrijeme i sve je moguće, ali s obzirom na to kako je Emery vodio utakmicu, čini se da su „šeici“ pogriješili što su mu dali još jednu šansu.
Velika Emeryjeva pogreška
Valjda jedini na stadionu nije vidio da je preplašenog Lo Celsa, koji je loše glumio nonšalantnost kao i većina momčadi, pojela trema. Neiskusnog Argentinca nije ni trebao staviti od prve minute, a kad već jest, trebao ga je vaditi već nakon pola sata igre. Emery se potpuno zakopao kada je odlučio sredinom drugog dijela izvaditi Edinsona Cavanija i uvesti Thomasa Meuniera.
Kako to protumačiti nego zatvaranjem utakmice!? Uveo je braniča za centarfora, i to pored tolikih ofenzivnih zvijezda koje ima na klupi. Potez koji mu se razbio o glavu poput lubenice. U Barceloni prošle sezone, sada u Madridu. Ne vidimo napredak u odnosu na prošlu sezonu. PSG i dalje igra na mahove i ponaša se samodestruktivno.
Stoga ne čudi što francuski mediji grme kako Emery nije dorastao zadatku i da je blizu otkaza. Ne znamo što misle Di Maria i ostali igrači PSG-a, ali sumnjamo da imaju što dobro reći svojem treneru. Zatvarati utakmicu protiv Reala pola sata prije kraja malo kada se pokaže pametnim potezom. Obično je to čin koji vodi u propast. Htio je Emery učvrstiti problematičnu obranu, no niti je učvrstio obranu, koja je cijelu utakmicu "plivala" i tako je nastavila, a nije ni pojačao igru prema naprijed. As na desetku za Real i Zidanea koji mu je u finišu pokazao kako se to radi.
Dok je Emery zadovoljno trljao ruke gledajući kako na semaforu blica 1:1, Zidane je povukao ključan potez: uveo dva ofenzivca, Vazqueza i Asensija, te prelomio utakmicu na svoju stranu. Tek kada su primili gol reagirao je Emery uvodeći Draxlera, ali bilo je kasno, situacija se u potpunosti promijenila, baba s kolačima odavno je prošla.
U momčadi PSG-a već je zavladala potpuna konfuzija, treći gol visio je u zraku. S obzirom na to što su sve propustili u napadu i koliko su griješili u obrani te kako je Emery vodio utakmicu, stječe se dojam da su Parižani sami sebe pobijedili. Možda su i oštećeni, možda je bila ruka Ramosa, možda je prekršaj prethodio trećem golu, vidjet ćemo što će reći sudačke analize, ali Parižani su sami sebi najveći krivci.
Zidaneov ključni potez
Toliko pogrešaka, i tehničkih i taktičkih, toliko netočnih predaja lopte u zadnjoj liniji, toliko tvrdoglavog inzistiranja na iznošenju lopti sa svoje polovice pod pritiskom, iako braniči i veznjaci PSG-a nemaju dostatnu tehničku kvalitetu za takvu igru, morali su prije ili kasnije rezultirati golovima Reala. Tako se činilo, tako je i bilo.
Zidane je dobro uočio gdje je PSG najtanji, Real je pritiskao zadnji red PSG-a i tjerao njegove igrače na pogreške, a oni su uporno težili kombinatorici i cijelu utakmicu kardinalno griješili. Imali su sreće što ih Real u početku nije uspijevao kazniti, no utakmica traje 90 minuta, a Real je bezbroj puta pokazao i dokazao da je u završnici najjači.
PSG je u defenzivi odigrao loše, ali da je napad zabio što je mogao zabiti, rezultat bi bio puno povoljniji za Parižane. Real zna kako treba protiv Neymara. U startu su ga nekoliko puta sasjekli, pa je Brazilac do kraja utakmice "skakutao", "glumatao", težio samoisticanju i atraktivnim, ali uglavnom nefunkcionalnim i bezopasnim potezima.
Lako je mogao dobiti žuti karton zbog simuliranja, sudac mu je progledao kroz prste. Možda je pretjerano reći da je skupocjeni Brazilac odigrao šarlatanski, jer imao je i dobrih akcija, nekoliko je puta podijelio dobre pasove, ali još više je „davio“ loptu i kasnio s predajom ili nije htio dodati bolje postavljenom suigraču.
Neymar daleko od Zlatne lopte, ali sada je bliže Madridu
Od igrača takve klase, koji otvoreno galami o Zlatnoj lopti, očekuje se puno više. Ovo je premalo, pogotovo u odnosu na to koliko je plaćen. Neymar je u ovom trenutku daleko od Zlatne lopte, ali već se glasine šire da je sada još bliže Madridu, jer se pretpostavlja da će u PSG-u doći do sukoba i raspada momčadi ako ispadnu.
Neymar je u nekoliko navrata dao naslutiti da nema ništa protiv prelaska u Real. Zagrljaj s Ronaldom i šaputanje na ramenu sugerira mnogo toga. Kako je i Mbappe težio solo akcijama, Cavani je u sredini uglavnom besciljno trčkarao. I takvom igrom Parižani su stvorili šanse, ali čini se da im je najveći problem u tome što se igra samo s jednom loptom. Njima je to premalo.
PSG očito nema igru i uglavnom se oslanja na bljesak pojedinaca, a to sinoć nije upalilo. Možda Parižani u uzvratu budu bolje sreće. Real nije briljirao, daleko je to od odlične igre, i Madriđani su dosta griješili, ali kada imate Ronalda u momčadi, uvijek možete računati na poneki pogodak iz ničega.
Real je ostvario više nego solidnu prednost pred uzvrat, a još uvijek nije u formi. Retoričko je pitanje: što će tek biti kada uđe u formu? Real ima iskusnu momčad i u stanju je za dva tjedna poprilično podići igru, posebno sada kada će atmosfera u i oko kluba biti znatno bolja, što bi trebalo biti dosta da održi prednost i prođe PSG.
Međutim, ne treba zaboraviti da je PSG na svom terenu dosta jači nego u gostima. Iako će sada biti pod velikim pritiskom, ne treba Parižane otpisati, ni blizu toga. Ali morat će značajno popraviti igru ako žele izbaciti Real, koji je osobito jak kada može čekati svoju šansu iz kontre. Neymar, Mbappe, Cavani i društvo mogu se iskupiti, kao što su to 1993. napravili Weah, Ginola, Valdo i Kombouare kada su dostigli i prestigli istovjetni zaostatak za Butraguenovim Realom. U svakom slučaju Emeryju je uzvrat na Parku prinčeva možda zadnja šansa da dokaže je li trener za najveće klubove.
