Iz nekih svojih razloga u danas najboljemu talijanskom klubu očito su namjerno izbjegavali klasične desetke, plemenite igrače koji naginju napadačkoj igri i posjedu lopte u nogama, igranju i nadigravanju.
Štoviše, kreatori stručne politike u milanskom su klubu od Matthausova odlaska pretvarali redovito kandidate za tu poziciju u napadače, poput Alvara Recobe, Domenica Morfea, Yourija Djorkaeffa, Benita Carbonea, Denisa Bergkampa, pa čak i Nicolu Bertija odnosno Andreu Pirla, koji je kao 20-godišnjak i tada najtalentiraniji talijanski nogometaš Interovim trenerima na kraju devedesetih igrao u napadu.
Također su defenzivnije igrače dobrih kreatorskih sposobnosti, poput Ciriaca Sforze ili mladog Javiera Zanettija, koji je došao u klub 1995. godine kao vezni nogometaš Redondova tipa iz Banfielda, gurnuli u obrambenu liniju.
>> Preokret: Inter kupio Sneijdera za 15 milijuna eura
Takva nogometna filozofija zapravo ne čudi. Talijani već desetljećima i u klubovima i u reprezentacijama pretvaraju svoje najtalentiranije nogometaše veznog profila u napadače, a Inter je samo stjegonoša te nazadne i destruktivne ideje. Roberto Baggio, Roberto Mancini, Alessandro Del Piero, Francesco Totti - svi bi oni, da su Brazilci ili Argentinci, Španjolci ili Francuzi, Rumunji ili Hrvati, bili klasični ofenzivni vezni igrači. U Italiji su to bili vrlo rijetko ili nikad.
Isto su u talijanskim klubovima prolazile i strane desetke, točnije ogromna većina njih, sve od sredine osamdesetih godina nadalje. U napadače su pretvarani čak i Ruud Gullit (Milan, Sampdoria), Dejan Savičević (Milan) i Zico (Udinese), dok je Zvonimir Boban cijelu svoju karijeru u Italiji (Milan) do posljednje sezone (i osim prve posudbene u Bariju) igrao na bočnoj veznoj ili defenzivnoj veznoj poziciji.
U tom smislu talijanski treneri slobodu su dali tek iznimno rijetkim i natprosječno talentiranim veznim igračima poput već spomenutog Matthausa (Inter), Maradone (Napoli), Zidanea (Juventus), Ruija Coste (Fiorentina, Milan), Juana Sebastiana Verona (Sampdoria, Parma, Lazio) ili Kake (Milan).
Revolucionaran je potez napravio trener Milana Carlo Ancelotti, koji je 2003. godine tada sasvim izgubljenog Andreu Pirla pretvorio u playmakera ispred obrambene linije, zaštitivši ga 'dobermanima' sa svake bočne strane, najčešće Gennarom Gattusom i Massimom Ambrosinijem.
Ulogu playmakera u prethodnim je trima sezonama u Interu imao centarfor Zlatan Ibrahimović, koji je i zabijao i proigravao suigrače.
Tek dolaskom Josea Mourinha, odgojenog u drugim nogometnim okolnostima, u Interu su počeli sramežljivo tražiti talentirane veznjake. Pokušali su najprije neuspješno s Quaresmom, a sada su doveli potencijalno pravog kapitalca u Wesleyju Sneijderu.
.
